Sjećate li se zlatnog doba nekorektnih viceva, kada je glavno bilo kroz šalu oblatiti neku od sporednih nacija, one sa kojima smo donedavno dijelili državu? Nekako mi se čini da toga ima sve manje, kao da je odneseno, zabranjeno, političkom korektnošću.
Nemam ništa protiv političke korektnosti kada donosi rezultate, ali se za ovu čini da nam je oduzela bliskost, da smo bili bliži i razumniji dok smo se šalili na međusobni račun.
Te šale su činile da postojimo jedni za druge, da imamo ljudski lik, makar on bio i predmet vica. Danas su iščezle neslane međusobne pošalice, a naša udaljenost je veća nego što je ikad bila. Reklo bi se da nije bio problem u vicevima. Među njima, kada se radilo o Hrvatima, uglavnom su dominirali oni o riječima. Tipa, znaš kako Hrvati kažu kaiš? „Okolotrbušni pantalodržač”.
Ko bi rekao da će, u dobu kada su vicevi izostali, Srbi biti ti koji će „izmišljati” okolotrbušne pantalodržače i baviti se neologizmima kako bi se „borili” protiv sveprisutnih tuđica. Već drugu godinu zaredom, u periodu nakon početka školske godine, pa sve do Sajma knjiga, medijske stupce pune tekstovi o izboru za „novu najbolju srpsku reč”.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
