Umro je Mišo. Dovoljne su te tri riječi da svi na ovim prostorima znamo o kome se radi. Umro je čovjek čija životna priča ima toliko filmskog potencijala, da je prilično izgledno kako bi taj film oborio sve rekorde gledanosti koje je postavio Bjelogrlićev film o Tomi Zdravkoviću. A ta letvica je podignuta iznimno visoko. No, za Mišu Kovača ništa nije bilo nedostižno.
Nema ovdje nekog pretjeranog smisla da nabrajam sve one detalje iz njegove biografije koji su općepoznati, od razvoja muzičke karijere, smrti sina i pokušaja samoubojstva, pa do čitavog niza oproštajnih koncerata, sa završnim na kultnom Hajdukovom “Starom placu” prije par godina.
To će ionako nabrojati manje-više svi tekstovi povodom njegove smrti. Jednako kao što nema pretjeranog smisla dodatno trošiti mit o njegovoj urođenoj karizmi, koji očigledno nije bio samo mit, nego činjenica.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
