
Veliki feljton: Dobrica Ćosić, "Moja istina o Titu"
Rekonstrukcija jednog vremena, raspada zemlje, jugoslovenstva i srpskog poraza
U njegov su se jadranski trougao umešali i italijanski šansonjeri i Dedićev Šibenik i svaki Gibonnijev stih, a on se umešao u naše živote da iz njih ne otplovi ni pet godina nakon što je zauvek otplovio
Podeli
“Ka i uvik gledan more”. Od 2018. godine, otkako je – ako je verovati podacima dostupnim u tekstovima koji se pojave među prva 3 nakon Google pretrage te konkretne informacije na engleskom jeziku – Instagram uveo opciju dodavanja muzike uz fotografiju, ljudi su trenucima odmora, pejzažima često dodavali tu pesmu, tačnije taj konkretan stih.
Čak i pre toga, ovi stihovi zapisivani su u opisima fotografija ili ispisivani preko istih u zavisnosti od ličnih afiniteta. “Ka i uvik gledan more” i onda nekad Boka Kotorska, nekad Istra, tek ponekad Dalmacija.
Gotovo je izvesno da sam i ja u nekom trenutku bila od tih ljudi, samo je bitno dovoljno skrolovati kroz moj feed.
Na Tviteru su uvek hteli da budu (kao) malo duhovitiji, pa su fotografije sa letovanja objavljivali uz “Dženi, probudilo nas more”. Takođe je gotovo izvesno da među tvitovima imam neki ovakav, samo je bitno da uz moj username ukucate tu rečenicu.
Poštovani, pročitali ste 1 besplatan članak.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
Prvi deo priče o Čoli. Šta je uticalo na to da traje toliko dugo? Duže nego Tito, Jugoslavija, i 3G mreža?
Ili: da li bi Čola bio Čola i da je imao drugačije pesme?
Saša Matić je kralj izgubljenih stvari