Zašto je Ljubljana zabranila trubače

Prije desetak godina u Ljubljanu je počela navraćati skupina bugarskih Roma, uličnih muzičara, i po centru Ljubljane svirala sve i svašta, od “Yesterday” do “Jovano, Jovanke”, dok bi zimi prebacili na “Jingle Bells” i “White Christmas”. Preko dana bi zabavljali turiste i domaće prolaznike u manjim grupama, a kada bi navečer udružili snage, flautu i gitaru nadjačali bi truba, rog i bubanj, a na repertoar se ugurao “Đurđevdan”.

U približno isto vrijeme Prešernov trg je zasjeo harmonikaš u narodnoj nošnji koji je po cijele dane razvlačio turbopolku i slovenske narodne, dok je s druge strane Tromostovlja često žario i palio afrički bubnjar. Bio je to krasan duet, Avseniki i frajtonarca na jednoj, a đembe na drugoj strani Plečnikovog mosta.

Za razliku od brojnih gradova koji strogo reguliraju tko može i što može svirati na gradskim ulicama, Ljubljana i njen gradonačelnik Zoran Janković ostajali su vjerni ko-voli-nek-izvoli principu pa su po ljubljanskim ulicama i trgovima zadnjih godina svirali mnogi glazbenici, domaći i strani, vješti i nevješti, jazzeri i klasici, a nedavno je Ljubljančane iznenadila Dubioza upriličivši na Prešernovom trgu pop-up koncert.

I moram priznati, da je u toj ljubljanskoj kakofoniji bilo nekog posebnog šarma. Restaurirani centar Laibacha čas je zvučao kao svjetska metropola, čas kao slovenska selendra, čas kao balkanska mahala, a najčešće sve to odjednom.

U osamdesetima bi nakon dvije odsvirane pjesme harmonikaš završio u Ljubljanici, gunđali bi stari ljubljanski pankeri, a ljubljanske gospoje i gosponi kolutali očima zbog muzike koja je turistima stvarala krivu sliku našeg visoko kultiviranog grada i njegove bogate muzičke prošlosti, grada Bojana Adamiča i Mojmira Sepeta, Jožeta Privška i Urbana Kodra.

Neljubljančane su, međutim, smetali skoro isključivo bugarski Romi. Naročito kada bi se pred Novu godinu Prešernov trg popunio fast food štandovima i pretvorio u jedan veliki roštilj. Slovencima su po svim statistikama ćevapi omiljeno jelo, a “Đurđevdan” jedna od omiljenih pjesama, ali miris dima, zvuk trubača i gradonačelnik koji se zove Zoran Janković mogu zajedno značiti samo jedno: nasilnu okupaciju Ljubljane od strane srpskog lobija.