
Šta nas je Alan Ford naučio o zajedničkom jeziku
Nije isto kad Bob Rok kaže "opet sniježi, a nema kruha" negoli "opet pada sneg, a nema hleba"
Nije isto kad Bob Rok kaže "opet sniježi, a nema kruha" negoli "opet pada sneg, a nema hleba"
U Srbiji se masovno počelo govoriti (i pisati) vernakularom – koji sam za potrebe novog romana nazvao crkvenoruskoslovenski jidiš – pompezno-otužnim narečjem "bremenitim" seljačkom metafizikom "v(j)ekovnih ognjišta", "mnogostradalnosti" i "nepobedivosti", "pravde", "nepravde", "jasnovidaca" i "crvenih linija"
Prvo ste vala vi Hrvati, pre bih rekao pojedini Hrvati, počeli da smišljate neke nove reči...
Jedan srpskohrvatski podvig u Švicarskoj
Hrvatski se jezični nacionalizam domislio spasonosnom džokeru, rješenju koje uvijek vadi kad se nakupe frustracije. Nema veze, napisat ćemo zakon. Zakon o jeziku. Hrvatskom jeziku, naravno. Jednom kad budemo imali taj zakon, svi će problemi biti riješeni i vratit ćemo se u stanje djevičanske čistoće kojem žudimo
Riječi čija upotreba treba da bude rezervisana za izrazito rijetke situacije, uslijed upotrebe ili zloupotrebe od mnogih, polako ostaju bez značenja, bez oštrice koju su imale, bez momenta užasa. To se u ovom dobu dešava sa terminima kao što su fašizam, genocid, ekstremizam, sve te riječi sa kojima treba biti pažljiv
Ma koliko se dobro razumjeli govornici različitih službenih jezika novih država, to je razumijevanje postupno sve teže, posebice kod novih naraštaja