Nema nikog na ovoj našoj kugli zemaljskoj ko je ravnodušan prema Americi. Ljudi u odnosu na njih gaje ili naklonost ili neraspoloženje. Često otvorenu netrpeljivost. Retko je ko Amerikom oduševljen. Manjina pripada prvima, većina, i to ubedljiva, drugima.
Nije, međutim, oduvek tako bilo. Ta negativna osećanja ka Americi novijeg su datuma. Kad su Amerikanci prvi put zakoračili na evropsko tle u završnici Prvog svetskog rata, dočekani su sa ogromnim entuzijazmom. Njihova je ideja bila osnivanje jedne svetske organizacije država s ciljem sprečavanja globalnih sukoba i usvajanje univerzalnih mirovnih principa za čitavo čovečanstvo. Njihov tadašnji predsednik Vudro Vilson svojom pojavom i svojom vizijom dominirao je Versajskom mirovnom konferencijom 1919. Čuvenih Vilsonovih “Četrnaest tačaka”. Tokom i posle Drugog svetskog rata Amerikanci su doživljavani kao spasioci slobodnog sveta od hitlerizma i vesnici novog doba. Jemci slobode i demokratije. Simboli pobede. Potom su postepeno gubili svoju nepodeljenu popularnost. Poslednjih decenija su, verovatno, najomraženija svetska sila.
Kod nas je ta antiamerička histerija dostigla iracionalne razmere. Biće da je bombardovanje NATO-a 1999. tome znatno pomoglo. Ne treba sumnjati ni u moć sistematske i dugogodišnje propagande protiv zapadnjaštva u svakom smislu i svakoj formi. Ono bombardovanje iz 1944, mnogo razornije i strašnije, zaboravili smo. Gurnuli pod tepih. Prećutali.
Zašto?
Pročitali ste poslednji besplatni tekst.
Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se