Zvao me nekidan u dva iza ponoći Uroš da me podsjeti na tekst. Ima on taj običaj, zovne u gluho u doba noći iz kafane da me podsjeti na tekst.
Ali za razliku od Borisa koji se uvijek javi Koži, ja se nikad ne javim Urošu i tek ujutro provjerim šta hoće. Jer dobri Kožo u ta doba zove da ispriča vic i nasmije, a Uroš samo kad hoće da kritikuje ili kad mu nešto treba. Elem, veli Uroš, znaš li ti bola – voli da govori bola, misli da ga to čini više Hercegovcem – da tebi naredni Fudbal ponedjeljkom pada u nedjelju? Šta pričaš čovječe, kako sad ponedjeljak u nedjelju, šta je tebi? Fino, kaže, fino, Nova godina je, pa trebaš podvući crtu iliti liniju pod ovu staru, ali da to bude upakovano kao da je obični ponedjeljak.
A nije, jebiga, obični ponedjeljak. Jer je nedjelja, i to nedjelja bez pravog, ozbiljnog fudbala. A za nas koji pasionirano pratimo fudbal, nama Nova godina ništa ne znači. Odnosno, nekima od nas znači isto kao i svima ostalima, iće i piće i beskonačno nazdravljanje i čestitanje i tipkanje bespotrebnih poruka. Ali to je naše drugo ja, naš drugi život, i nema veze s ovim fudbalskim, čuj mene važnijim. A u njemu je Nova godina, odnosno kalendarski prelaz iz jedne u drugu, važna koliko i lanjski snijeg. Gomilanje bespotrebnih sjećanja i još manje potrebne statistike. Fudbal, ilitiga nogomet, ovisno iz kojeg ugla (ili kuta) gledate na Velike priče, svoj kraj godine slavi tamo negdje u maju, početkom juna, onda jednom, možda dva puta trkne na plažu, i krene ispočetka.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
