Dok se s razglasa VELTINS Arene, kako se službeno sponzorski zove Arena AufSchalke u Gelsenkirchenu, po posljednji put ove sezone prolomi klupska himna, njen refren biti će po tko zna koji put u dugoj povijesti kluba idealan podsjetnik na sve ono što su Schalkeovi navijači zajedno prošli.
„Tisuće vatri gori u mraku“, kaže stih, a koji se onda nastavlja sa „poput tisuća prijatelja koji stoje zajedno, zbog kojih Schalke nikada neće umrijeti“.
A nije da bome nije došao blizu smrti. Ovih dana u Gelsenkirchenu, ali i diljem Ruhra i Njemačke, navijači slave povratak momčadi ondje gdje su, jasno, uvjereni da pripadaju: među njemačku elitu. Još 2019. klub je igrao u knockout fazi Lige prvaka, gdje im je na rep stao Manchester City, dok su 2017. za ušicu igle propustili plasman u polufinale Europske lige, tijesnim porazom od Ajaxa u sudačkoj nadoknadi.
S trake njihovog omladinskog pogona izašlo je kroz povijest isklesanog gotovo pa više nego s traka svih tvornica u tom tvrdom, industrijskom bazenu iz kojeg klub potječe. Od Olafa Thona i Jensa Lehmanna, preko Juliana Draxlera, Benedikta Höwedesa i Leroya Sanéa, pa do Manuela Neuera i Mesuta Özila; njihova škola dala je niz igrača koji su se vinuli do titule osvajača svjetskih prvenstava i drugih najvećih –jasno, i onih klupskih – uspjeha u nogometu.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
