Kako je živjeti na fudbalskim marginama? To je pitanje na koje će vam najbolji odgovor dati oni koji su godinama svoj klub pratili u najvišoj ligi, a onda propali niže niz piramidu i najteži mogući način naučili koliko je fudbal tamo dole drugačiji. Kod nas – u zemljama bivše Jugoslavije – razlika između apsolutno svega, počevši od kvalitete, suđenja, infrastrukture, medijskog praćenja, baš svega je ogromna, i tako je u većini zemalja sličnog fudbalskog standarda. Međutim, ta je razlika velika čak i u onim nogometno najrazvijenijim zemljama, gdje niži rangovi imaju i vrijednost i popularnost, ali su i dalje, prostom logikom, svojevrsni underground.
A pošto Fudbal ponedjeljkom svakog ponedjeljka prolazi kroz dešavanja onih najboljih, odnosno dešavanja među uvijek istima, ovaj je ponedjeljak prava prilika da malo promijenimo fokus, bar za kratko. Jeste, čestitati ćemo Real Madridu na potvrđenoj tituli prvaka – kad smo vam mi ovdje rekli da će biti prvaci! – nastaviti ćemo da se uzbuđujemo utrkom za prvaka u Engleskoj (koja je, nemojte se začuditi, vjerovatno već gotova, ali eto), spomenućemo i šest remija u Italiji i poraz prvaka, Leverkusenov nastavak serije nepobjedivosti i Unionovo posrtanje koje bi moglo završiti kobno, ali danas se okrećemo – drugoligašima.
Ako nikada niste kao navijač svjedočili ispadanju svog kluba u niži rang, onda ne znate šta je fudbalska patnja. Zanemarite sve poraze, sva proklizavanja, izgubljene titule i derbije, ništa se ne može mjeriti s ispadanjem. Nešto poput onoga kada se sastave dijareja i povraćanje u isto vrijeme – vjerovatno nije opasno za život, ali osjećate se iscrpljenim, umornim, izmrcvarenim, nemoćnim i u isto vrijeme pomalo osramoćenim, iako znate da nemate ništa s tim i da ne biste trebali biti.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
