Zašto se u ovom trenutku bavim temom fizičkog kažnjavanja? Verujem da je to zaista Velika tema (da ne kažem priča) i da je uvek bitna. Ipak, možda je u sezoni godišnjih odmora od posebnog značaja.
Naime, u ovom periodu su porodice na okupu. Roditelji će provoditi mnogo vremena sa decom, biće tu puno lepih trenutaka, ali i puno frustracija (a znamo da frustracije rađaju agresiju). Zbog prirode posla kojim se bavim (obuke iz domena tzv. mekih veština, poput upravljanja stresom) često sam u prilici da razgovaram sa velikim brojem ljudi (npr. grupama od desetak učesnika) na veliki broj tema vezanih za svakodnevicu, uključujući i vaspitanje dece (razgovor veoma često skrene na tu temu, očigledno da ljudima zadaje muke). Volim da takve prilike iskoristim da napomenem da decu ne treba tući!
Pitanje je naravno kako zastupam takav stav (posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da je fizičko kažnjavanje i dalje veoma prisutna i branjena metodologija vaspitavanja). Obično iskoristim sledeće argumente:
Pročitali ste poslednji besplatni tekst.
Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se