Nestašice osnovnih namirnica. Redovi pred trgovinama. Vožnja automobila dozvoljena tek svaki drugi dan – po principu par-nepar, ovisno o zadnjem broju na registarskoj tablici. Bonovi za benzin. Redukcije struje. I inflacija. Nezamislivo visoka inflacija. U vrijeme Titove smrti 1980. godine bila je otprilike na razini današnjih stopa inflacije u zemljama nastalim nakon raspada Jugoslavije. Šest godina kasnije prešla je 85 posto.
Kad je Ante Marković preuzeo kormilo 1989. godine, inflacija je prešla 1000 (da, tisuću) posto. Cijene su se u trgovinama povremeno znale mijenjati više puta u istom danu. Marković je inflaciju uspio zauzdati, ali bilo je gotovo. S terena je već počelo mirisati na barut.
Plaće izgubile petinu vrijednosti
Onima koji se sjećaju inflacije iz osamdesetih, sadašnja strka oko 10-15 posto godišnjeg porasta cijena može se činiti dvojaka – kao mačji kašalj ili kao jako, jako neugodan podsjetnik smjera u kojem stvari mogu temeljito otići kvragu.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
