Vlada spektakularno gubi bitku sa inflacijom

Nestašice osnovnih namirnica. Redovi pred trgovinama. Vožnja automobila dozvoljena tek svaki drugi dan – po principu par-nepar, ovisno o zadnjem broju na registarskoj tablici. Bonovi za benzin. Redukcije struje. I inflacija. Nezamislivo visoka inflacija. U vrijeme Titove smrti 1980. godine bila je otprilike na razini današnjih stopa inflacije u zemljama nastalim nakon raspada Jugoslavije. Šest godina kasnije prešla je 85 posto.

Kad je Ante Marković preuzeo kormilo 1989. godine, inflacija je prešla 1000 (da, tisuću) posto. Cijene su se u trgovinama povremeno znale mijenjati više puta u istom danu. Marković je inflaciju uspio zauzdati, ali bilo je gotovo. S terena je već počelo mirisati na barut.

Plaće izgubile petinu vrijednosti

Onima koji se sjećaju inflacije iz osamdesetih, sadašnja strka oko 10-15 posto godišnjeg porasta cijena može se činiti dvojaka – kao mačji kašalj ili kao jako, jako neugodan podsjetnik smjera u kojem stvari mogu temeljito otići kvragu.