Ima tako nekih ljudi, koji mogu govoriti i ovo i ono, vući čak i najradikalnije poteze, nastupati isključivo i ogromnoj većini ljudi ideološki odbojno, a opet figurirati kao pojavnosti koje mnogima iznajmljuju osmijeh na lice i mnogi su im spremni ne samo oprostiti nego i zaboraviti sve što izjavljuju i za šta se zalažu. Pa makar se ovi nastavili jednako zalagati za iste stvari.
Nema takvih pojavnosti i osobnosti puno, ali ih ima svaka od ovih naših postjugoslavenskih sredina, a njihov kralj je svakako bio i ostao Ćiro Blažević.
Regionalno neusporedivo manje prepoznatljiv, iako je da mnogi i ne znaju postao popkulturni fenomen, ali u Hrvatskoj i dijelu Bosne i Hercegovine itekako prepoznatljiv je Ljubo Ćesić Rojs. Predratni vozač autobusa na relaciji Njemačka–Hercegovina iz pograničnog hercegovačkog gradića Posušja, koji je prvi moment slave dobio prijavljujući se da vozi onaj autobus hrvatskih policajaca na Plitvicama kada je zapravo rat u Hrvatskoj i počeo s tim tzv. Krvavim Uskrsom, kasniji gotovo apsolutni gospodar 66. pukovnije Hrvatske vojske, koja je gradila ceste i infrastrukturu izravnim pogodbama i uz državnu protekciju, potom general i tajkun te saborski zastupnik u više mandata i jedan od ključnih ljudi u organizaciji nazvanoj Hrvatski generalski zbor koja se sastoji od umirovljenih oficira, mahom radikalnih desničara, koji su dali sve od sebe da Hrvatsku zauvijek zaustave u devedesetima.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
