Činilo se da nam je konačno išlo zaista dobro. Naravno, ne u onom, za Crnu Goru neočekivanom smislu snažnog ekonomskog rasta, konkretnih i principijelnih političko-ideoloških promjena ili, mada bi tek to zaista bilo teško zamisliti, industrijskog preporoda, razvoja novih tehnologija i revolucionarnih proboja u demokratskom napretku. Dogodilo se nešto drugo, doživjeli smo određen stepen smirivanja političke bure nakon tri turbulentne godine post-DPS perioda.
Pobjedama novoformiranog Pokreta “Evropa Sad” na izborima za gradonačelnika Podgorice, predsjednika države i parlamenta, politička tenzija je donekle utihnula. Fokus javnog diskursa je na platama, socijalnim programima, a teme podjela iz identitetskog špila otišle su u treći plan i trgovci njima nisu nikako uspijevali da ih vrate na središte pozornice. Nakon glasanja u skupštini koja su konačno do kraja izvukla iz VD stanja Ustavni sud, Sudski savjet i Vrhovno državno tužilaštvo, činilo se da su dani totalne partijske dominacije svakog razgovora iza nas i da idemo u jedan dosadniji period.
I onda, mnogo ranije nego što se očekivalo, predsjednik države i potpredsjednik najmoćnije partije, Jakov Milatović, dao je ostavku na sva stranačka zaduženja. Sada izgleda da neće više biti tako harmonično što je, zapravo, prilično dobra vijest.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
