Kad je pao Berlinski zid, vele da je Jugoslavija izgubila svoj smisao postojanja.
Kad je pao Milo Đukanović, Demokratski front nije imao protiv koga dalje da se bori. Milo je bio njihov takmac, njihova noćna mora.
Koprcali su se i dalje, lutali, pokušavali da nađu novi model djelovanja i da se presvuku. Pred predsjedničke izbore u martu Andrija Mandić se rebrendirao, i promijenio je narativ Demokratskog fronta. Išao je više ka demokratiji nego na front. Plasirao je umivenu priču o “greškama iz prošlosti”, odmahivao je glavom gledajući svoje ranije nastupe. Pozivao je da “gradimo budućnost”. Bio je to dobar pokušaj, ali kad je Milo pao, pala je i politička postavka partija u Crnoj Gori. Kao da je neko pritisnuo dugme “restart”.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
