Novi hrvatski fenomen veći od definicije Krležinog Leksikografskog zavoda

Strah me ovo i pomisliti a kamoli napisati – dobre stvari se događaju hrvatskoj košarci u zadnje vrijeme. Nemam nikakve aluzije da su svi pozitivni procesi, pojave i događaji rezultat neke dugoročne strategije ili promišljenog plana. Prije će biti riječ o tome da je hrvatska košarka u zadnjih par godina dotaknula dno i da niže nije mogla pa je nakon toga put prema gore jedino moguć i zato nas je sunce malo ogrijalo.

Reprezentacija je odradila uspješan ciklus u kvalifikacijama za kvalifikacije za Olimpijske igre. Dojam nije bio ovako pozitivan još od Rija i Olimpijskih igara. U NBA-u su samo četvorica Hrvata, ali trojica igraju konstantno i jako dobro u svojim rolama. Manjak NBA-ovaca je nadoknađen većim brojem igrača u Euroligi, Eurocupu i posebno španjolskom ACB-u gdje je sad već fina kolonija hrvatskih igrača.

Veliki broj igrača u jakim europskim ligama je ono što je hrvatskoj košarci nedostajalo zadnjih godina. Nije bilo igrača srednje ili više srednje klase koji su se sada pojavili i to je pozitivan znak.

A onda je tu i fenomen Luke Božića.