Miljenko Jergović i Svetislav Basara svakog petka samo na Velikim pričama u rubrici “Nikad bolje”.
***
Ono što zapišem u svoju sveščicu, to obično trajno upamtim, pa onda ispada da nisam trebao ni zapisivati. Ali ako ne zapišem, neću ni upamtiti, pa znači da sam ipak trebao zapisivati. Iz tvog prošlog pisma, dragi Basara, dvije stvari bih svakako trebao zapisati. Prva: srpska doktrina kao “mešavina tamjana i govana”. I druga: “svetosavska ulema”. Obje sintagme su izvanredne, pripadaju repertoaru tvoje romaneskne proze, zgodne su za ukrasti pa negdje preupotrijebiti, na neki izvrnut način vrlo su pjesničke, trebalo bi ih podvrgnuti stilističkoj analizi, i sasvim su krležijanske.
Krleža je bio majstor stvaranja takvih opozitnih konstrukcija, i u njima je bio urnebesno duhovit pisac. Premda loše Krležino čitateljstvo, što će prvenstveno reći preopismenjeni, ali i dalje neuki Hrvati, Krležin humor uopće ne doživljavaju. I ne samo što ga ne doživljavaju, nego ih on vrijeđa. Općenito, Miroslav Krleža duboko je uvredljiva pojava po hrvatsku kulturu, premda formalno pripada upravo toj kulturi.
Neki dan je, malo prije nego što ću doputovati u Beograd da tu obilježim posljednji tjedan listopada, kao što to uostalom činim već punih dvadeset i pet godina, u Hrvatskom su saboru trojica-četvorica negacionista održali zbor na temu Jasenovca kao edukativne radionice, u koju su upućivani pojedinci srpske ili židovske narodnosti, te poneki neuk i neodgojen Hrvat, sa ciljem ponešto intenzivnijeg, ali po njih svakako korisnog prevaspitanja. I kako ljudi umiru, jednako kao što se mahovina suši, a lišće sa drveća opada, tako je, možda, objašnjavala su ta trojica-četvorica, neki od jasenovačkih pitomaca i umro.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
