Inside out, ili “U mojoj glavi” – prvi deo – snimljen je 2015. Trebalo mi je da opet proverim ovaj podatak jer je upravo toliko dugo ovaj film deo naše kolektivne svesti, našeg psihološkog univerzuma i alatka u našoj psihoterapijskoj kutiji sa alatima, ne samo kada radimo sa decom nego i sa odraslima. Te, 2015.godine, moja deca su imala godina otprilike kao Rajli tada; jedna od recenzija pogodila je suštinu – da roditelji vode decu u bioskop i izlaze plačući, ne plačući nego ridajući, a deca baš i ne kapiraju zašto. Eh, zašto: sećali smo se svog detinjstva i svega što smo dobili i što nismo dobili, svega što tad nismo znali a sada znamo; svega što bi nam možda pomoglo da budemo srećnija deca i bolji roditelji. Sećate li se kako u prvom delu roditelji očekuju od Rajli da bude nasmejana i da se naizgled lako nosi sa selidbom samo da bi njima bilo lakše? A nisu loši roditelji. E pa, to smo manje ili više svi mi; takođe smo, manje ili više, svi mi oni koji zaista vole svoju decu – i svoju unutrašnju decu – ali ne umemo da zadovoljimo ni svoje ni njihove potrebe, jer nas niko nije naučio. Za nas je Inside out bio revolucija, a za našu decu, nadam se, nešto sa čime žive prirodno, kao sa smart telefonima, kućnim ljubimcima i pasošima sa kojima se granice prelaze bez puno cimanja. Razmišljamo o emocijama, uspomenama, sržnim konstruktima ličnosti, filmovi se snimaju o njima, tekstovi se pišu, ne pipamo u mraku. Reči kao radost, ljutnja, tuga strah, postaju deo našeg svakodnevnog rečnika. Suština emocionalne regulacije je zapravo prosta: da prepoznamo šta osećamo i zašto to osećamo – da bismo znali šta sa time da radimo, ili da bismo znali da možda i ne moramo da uradimo ništa.
Prvi deo filma je šarmantno i najavio drugi, onom čuvenom rečenicom da Rajli puni dvanaest godina i šta bi moglo da se desi? Može da se desi mnogo toga i detinjstvu i pubertetu, sasvim u neskladu sa onim idejama uz koju smo rasli – ‘’i mi smo bili deca, pa šta nam fali’’ ili ‘’u moje vreme nije bilo puberteta’’.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst.
Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se