Put niz jadransku obalu onom čuvenom magistralom može doći kao neka vrst čistilišta, pripreme za raj. Do Drvenika, mjestašca na krajnjem jugu Makarske rivijere, tako od Splita vodi jedno sat i kusur probijanja kroz često nepodnošljive prometne gužve i čepove.
Oni koji se strpljivo na kraju i probiju do Drvenika, pogotovo sredinom srpnja, pa onda dočekaju svoj red na omanjem trajektu koji ih za 20-ak minuta plovidbe prebaci preko malog kanala, e pa baš ti najbolje znaju sve o asketizmu i višem cilju.
A na cilju, u Sućurju, malenom mjestašcu na samoj istočnoj rti otoka Hvara, već trinaestu godinu u nizu grupa entuzijasta piše, svira i pleše priču, koja je u jednom trenutku samo krenula putem čudesne inercije nazvane Tam Tam festival.
Otok Hvar je, u puno širim granicama od onih jadranske obale pa i Hrvatske kao takve, gotovo jedinstven sinonim za elitni turizam, i to ‘elitni’ samo kroz prizmu neke generalne pristupačnosti. Kada kažete puki pojam Hvar, prosječna osoba odmah podrazumijeva samo grad Hvar, mjesto koje ova aktualna inflacija i konverzija i ne tangiraju toliko; u Hvaru je, naime, već desetljećima normalno da za sok ili komad peciva iskrcate sume novca koje su drugdje tek danas postale nazovi ‘normalne’.
Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate
Već imate nalog? Ulogujte se
