Put niz jadransku obalu onom čuvenom magistralom može doći kao neka vrst čistilišta, pripreme za raj. Do Drvenika, mjestašca na krajnjem jugu Makarske rivijere, tako od Splita vodi jedno sat i kusur probijanja kroz često nepodnošljive prometne gužve i čepove.
Oni koji se strpljivo na kraju i probiju do Drvenika, pogotovo sredinom srpnja, pa onda dočekaju svoj red na omanjem trajektu koji ih za 20-ak minuta plovidbe prebaci preko malog kanala, e pa baš ti najbolje znaju sve o asketizmu i višem cilju.
A na cilju, u Sućurju, malenom mjestašcu na samoj istočnoj rti otoka Hvara, već trinaestu godinu u nizu grupa entuzijasta piše, svira i pleše priču, koja je u jednom trenutku samo krenula putem čudesne inercije nazvane Tam Tam festival.
Otok Hvar je, u puno širim granicama od onih jadranske obale pa i Hrvatske kao takve, gotovo jedinstven sinonim za elitni turizam, i to ‘elitni’ samo kroz prizmu neke generalne pristupačnosti. Kada kažete puki pojam Hvar, prosječna osoba odmah podrazumijeva samo grad Hvar, mjesto koje ova aktualna inflacija i konverzija i ne tangiraju toliko; u Hvaru je, naime, već desetljećima normalno da za sok ili komad peciva iskrcate sume novca koje su drugdje tek danas postale nazovi ‘normalne’.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
