Kako je Severina krenula Balaševićevim putem

Kad se prvi put desio slučaj Severina, vezan za njezinu rečenicu na koncertu u Kotoru, o tome da čuvaju Crnu Goru, napisao sam za sarajevsko Oslobođenje tekst o fenomenu Severine, kao jedine istinske postjugoslavenske zvijezde koja je to postala nakon rata i raspada SFRJ i koja je praktično jednako popularna u svim zemljama nastalim nakon što se zajednička država rasula u avnojevskim granicama.

Dodavši tome i ključni razlog zbog kojeg je u tome uspjela, a on se ne odnosi samo na činjenicu da je pop-zvijezda, nego mnogo više na to što je tu svoju popularnost iskoristila za društveni angažman u smjeru stvari koje su joj bitne i u koje vjeruje.

I na stranu sad to što se uglavnom slažem s njenim istupima, poanta čitave priče jeste ta da je Severina čitavo vrijeme pričala i nastavlja pričati priču iz pozicije onih koji sve ove krajeve i zemlje doživljavaju svojima, kojima je stran svaki nacionalizam i koji nemaju namjeru šutiti i gledati svoja posla.

A to je u današnjim okolnostima i više nego što bi netko od zvijezde tog tipa mogao i očekivati. Put do tog statusa i uopće do njezine potrebe za javnim angažmanom jeste bio dug, ali samo potvrđuje inicijalnu tezu. Jer kad netko toliko dugo traje na velikoj sceni, onda pouzdano vrijedi. Posebno iz perspektive njenih prvih albuma i glorifikacije dalmatinskog konzervativizma, o Gospi, ljubavi i ‘biloj boji’.

Jer da je ona u tekstovima i istupima ostala na toj razini, ne bi se nikad desio nijedan od tzv. skandala, niti bi bila zaustavljena na granici Srbije, da je policija preispituje o tome što misli o nasljeđu ratova devedesetih.