Velike priče i Nedeljnik, uz pomoć više od 200 pozvanih stručnjaka, pokreću izbor za 100 najboljih romana napisanih na jezicima našeg govornog područja, svesni svih dilema koje takva „top-lista“ može da donese, i duboko ubeđeni da će doneti mnogo toga dobrog. Više o izboru pročitajte OVDE.
Pojedinačne liste ćemo svakodnevno, celog leta, objavljivati na Velikim pričama. Kako su drugi glasali pogledajte OVDE.
***
Dejan Đokić je redovni profesor moderne istorije Evrope na Nacionalnom univerzitetu Irske u Mejnutu. Prethodno je bio redovni profesor moderne i savremene istorije i direktor Centra za Studije Balkana na Goldsmits koledžu Univerziteta u Londonu. Doktorirao je istoriju na Univerzitetskom koledžu Univerziteta u Londonu, a postdoktorsku specijalizaciju završio na Univerzitetu Kolumbija u Njujorku. Pre prelaska na Goldsmits je predavao kao docent za srpske i hrvatske studije na Univerzitetu u Notingemu.
Njegova najnovija knjiga je A Concise History of Serbia, koju je 2023. objavila izdavačka kuća Univerziteta u Kembridžu (Cambridge University Press). Iste godine novosadska Akademska knjiga je objavila srpsko izdanje pod naslovom Istorija Srbije. Od ranog srednjeg veka do danas. Ovo je njegov izbor:
***
Poput junaka Nika Hornbija iz romana High fidelity, nekada sam voleo da pravim top 5 ili top 10 lista omiljenih pesama, grupa i sl. (devojke džentlmen ne rangira, bar ne javno), ali odavno već nemam taj običaj. Jedino i dalje redovno razmišljam o prvoj petorci najboljih košarkaša Jugoslavije i post-Jugoslavije i onda jedva uspem da „sastavim“ tim od 12 igrača, iako ni to nije moguće a da se ne „ogrešim“ o bar o još toliko onih koje bih izostavio. Zato sam poziv Veljka Lalića da izaberem 10 najboljih romana napisanih na „našem“ – ja ću pomalo staromodno da kažem srpsko-hrvatskom – jeziku istovremeno doživeo i kao ukazanu čast i kao veliku brigu, jer kako i po kojim kriterijumima izabrati 10 najboljih, a ne izostaviti bar još toliko ili više podjednako dobrih, ako ne i „boljih“ romana? Šta uopšte čini jedan roman boljim od drugog? Koji su to (objektivni) kriterijumi koji mogu da nam pomognu pri pravljenu ovakvih lista.
Moja lista je veoma lična i delimično bar odraz trenutnog raspoloženja. Verovatno bih neki drugi put dao drugačiji odgovor. Na njoj je nekoliko „neizostavnih“ pisaca, koji će, uveren sam, biti u prvih 5 ili 10 konačne liste od 100 najboljih romana. To su Andrić, Crnjanski, Kiš, ali tu nije Krleža. Tu je i Pekić, čije „Besnilo“ me je potpuno oduševilo kada sam 1994, kao još uvek relativno „svež“ emigrant u Londonu, čitao primerak koji mi je poklonila gospođa Ljiljana Pekić. Gotovo svi romani sa moje liste su istorijski; tu, naravno, uključujem i one koji se bave događajima iz 1990-ih, koji su moju generaciju, i sve nas, toliko oblikovali. Odnos između istorije i fikcije me odavno zanima i još kao student istorije u Londonu sam se suočio sa pitanjem gde prestaje istorija i počinje fikcija i ne preklapaju li se, makar po rubovima, ove dve „discipline“? Jedan deo mog izbora predstavljaju i autobiografski romani. Odnos između autobiografije pojedinca i istorije društva je još jedan žanr koji me interesuje kao akademskog istoričara.
Na mojoj listi su se našle i dve bonus knjige, koje sam čitao na engleskom. Besudna zemlja, remek delo Milovana Đilasa, nije roman u klasičnom smislu, ali mislim da ima elemente autobiografskog romana. Đilas je ovu, kao i sve svoje ostale knjige, napisao na srpsko-hrvatskom, ali nije mogao da ih objavi na svom jeziku, pa su prvo izašle na engleskom. Zatim roman Gvozdena zavesa Vesne Goldsvorti, koji je Vesna, kao i sve svoje ostale knjige, napisala na engleskom, ali je izabrala da ga prvo objavi na srpskom, u odličnom prevodu Nataše Tučev. Ove dve „bonus“ knjige kompletiraju moj „tim“ od 12 romana.
Na kraju, knjige sam poređao po abecednom redu prezimena njihovih autora.








Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se


















