Velike priče i Nedeljnik, uz pomoć više od 200 pozvanih stručnjaka, pokreću izbor za 100 najboljih romana napisanih na jezicima našeg govornog područja, svesni svih dilema koje takva „top-lista“ može da donese, i duboko ubeđeni da će doneti mnogo toga dobrog. Više o izboru pročitajte OVDE.
Pojedinačne liste ćemo svakodnevno, celog leta, objavljivati na Velikim pričama. Kako su drugi glasali pogledajte OVDE.
***
Balša Brković je crnogorski književnik, autor je više romana, zbirki poezije i priča. Autor je koncepta i jedan od pisaca koji su napisali knjigu priča „Podgoričke noći“. Njegova priča „Oči Entropije Plamenac“ u prevodu Vila Firta objavljena je u prestižnoj američkoj publikaciji „Najbolje evropske priče“ 2015. Dobitnik je književne nagrade „Miroslavljevo jevanđelje“ 2004. godine (za najbolju knjigu proze u Srbiji i Crnoj Gori), nagrade „Plamen strasti“ za 2010, nagrade „Risto Ratković“ 2018, za najbolju knjigu poezije u jezičkom regionu… Redovno piše kolumnu za podgoričke Vijesti, listu u kom je od osnivanja na različitim uredničkim pozicijama. Ovo je njegov izbor:
***
Naša civilizacija počiva na konceptu skladišta, pa je katalog, uključujući i ovakve liste kao varijaciju, zapravo presudno važan, ključni dokument…
Naravno da su moguće mnoge liste, najličnije i one koje pokušavaju da budu „objektivne“ (koliko god i to bila samo jedna od vrlo ličnih iluzija), ali pokušao sam vaše pitanje sebi da prevedem jednostavno – za koje romane misliš da su najbolji.
Sudeći po ovoj listi zlatno doba su bile šezdesete – pola romana sa liste objavljeni su tada.
Roman je bio ključni iskaz duha moderniteta na ovom prostoru.
Ta razuđenost, polifonija, bogatstvo ideja, autorsko majstorstvo, koje se ukazuje u romanu u XX vijeku na prostoru zajedničkog četvoroimenog jezika jeste zadivljujuća. A to, na koncu, u potpunosti opravdava ideju ovakvih lista…
Zapravo, najmanje sam premišljanja imao oko prvog mjesta – svako sljedeće mjesto nosilo je više dramatičnih vaganja. „Seobe knjiga druga“ su najmoćniji i najsavršeniji roman na prostoru našeg jezika. Crnjanski je veliki evropski pisac, a ovaj roman vrhunac njegovog opusa. Toliko toga bi se i danas moglo naučiti iz toga romana i o Rusiji i o nama koji smo je gledali odavde. O čovjeku kao biću koje luta i traži dom. Veličanstven roman. Svakim sljedećim čitanjem nalazio sam nove razloge za takav stav.
Otkrivanje Marinkovićevog „Kiklopa“, živopisnog kaleidoskopa jednog svijeta, pamtim kao jedno od najvećih čitalačkih uživanja u životu, a Pekićev sedmotomni roman je jedinstvena avantura, totalni roman (onako kako ga je sanjao Fuentes), uzgred, poznajem čak četiri osobe koje su pročitale cijelo „Zlatno runo“.
Na mojoj listi najstariji je Krležin „Povratak Filipa Latinovitza“.
„Bašta, pepeo“ je jednako fascinantan roman kao prvi put kad sam ga čitao. „Mirisi, zlato i tamjan“ Slobodana Novaka je veliki roman koji je vrijeme potvrdilo, što se desilo i u slučaju „Uvoda u drugi život“, koji je možda najapartniji među Kovačevim romanima.
„Doba mjedi“ Slobodana Šnajdera je jedini roman iz XXI vijeka. To dovoljno govori.
Irena Vrkljan je jedna od najvažnijih žena romanopisaca na prostoru našeg jezika, a roman „Svila, škare“ je na tekstualnom i metatekstualnom nivou – jednostavno, veličanstven.
Top 10 zaključuje Miodrag Bulatović, njegov „Heroj na magarcu“. Kako je taj pisac, nažalost sve više zaboravljen, eto, nisam želio da mu se to desi i sa ovom listom.
***
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
