U četvrtak 19. listopada, po gnjiloj južini malo prije sumraka, zrak nad Splitom proparale su moćne sirene svih domaćih brodova u luci. Na taj način aktivni brodovi tradicionalno pozdravljaju poznatog isluženog „kolegu” na posljednju plovidbu prema rezalištu, ali ovaj je put zaglušujuće tuljenje bilo nešto sasvim suprotno – znak veselja: uz obalu Matejuške, stare ribarske lučice, svečano je, napokon, otkriven spomenik Miljenku Smoji.
Brončana figura posjednuta na kamen dva je kišna dana i dvije noći provela prekrivena plavom nepromočivom folijom i omotana bijelim konopom kao da je, božemeprosti, neki mučenik podvrgnut „waterboardingu”, da bi onda konačno bio oslobođen u nazočnosti… Pa, da ne griješim dušu – oko 200 svjedoka, ne više. Među njima je (koliko sam mogao razaznati iz video-snimaka) otprilike polovica (standardno splitski) imala brojne estetske prigovore i zlurade komentare, dok je (opet standardno splitski) druga polovica hinila ushit i maksimalno oduševljenje.
Ne znam točno gdje bih potražio doslovan i potpun Smojin citat, ali dobro sam mu upamtio smisao: „iznad Splita trebalo bi samo razapeti ogromni šareni šator, jer ovaj grad je najveći cirkus na svijetu”. To je vjerojatno jedina Smojina rečenica na koju se podjednako ponose i desni i lijevi, i mudri i glupi, i djeca i starci, dokazujući tim ponosom ispravnost te (također standardno splitske) gorko duhovite definicije.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst.
Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
