Kad je svijet bio mali

Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u kolumni “Jesi li video ovo?”

***

Dragoljube, generacijo moja,

Priznat ću ti nešto sramotno. Ja ne znam upaliti televiziju. Na stolu u dnevnoj sobi mi leže dva daljinska upravljača, jedan za samu televiziju, a drugi za… Ne znam ustvari kako se zove taj drugi uređaj pored televizije.

Svakako, da bih dobio sliku na ekranu, moram određenim rasporedom pritisnuti tipku i na jednom i na drugom daljinskom. Djeca su mi dosad valjda sto puta pokazala kako se to radi, ali ja opet nisam naučio. Kad god bih išao upaliti televiziju, nešto bih krivo uradio. Naposljetku sam sasvim odustao. Razvio sam čak i jedan strah od televizije, kao moja baba Mara koja nije dopuštala da se okreće s prvog na drugi program.

Vratit ću se na trenutak u uspomeni pedesetak godina u prošlost. Mi se mališani vrpoljimo ispred crnobijele televizije na kojoj je nekakva dosadna politička emisija koju nitko ne gleda. Preklinjemo da prebacimo na kaubojski film na drugom, ali baba je neumoljiva:

“Ne okrići”, kaže, “pokvariće se.”