Umetnička ilustracija atentata na kneza Mihaila / V. Katsler/wikimedia commons

Prava istina o poslednjim danima kneza Mihaila

Krajem aprila ili početkom maja 1868. godine knez Mihailo dobio je dva preteća pisma. U prvom je kratko pisalo: „Gospodaru, čuvaj se, nemoj nikuda izlaziti, hoće da te ubiju.“ U drugom pismu, adresiranom na Anastasa Jovanovića, pisalo je da će sa austrijske strane preći lice sa namerom da ubije kneza...

avg 22 2024, 06:00

Podeli

Bio je to 11. jun 1868. godine kada je izvesni Aleksandar Dobrijević, knjigovezac iz Beograda, došao na sjajnu poslovnu ideju. Zatražio je od Uprave varoši dozvolu da prodaje slike ubistva kneza Mihaila Obrenovića. Bilo je to samo dan posle atentata koji je uzburkao Kneževinu Srbiju, koja je baš tada, šezdesetih godina 19. veka, pod knezom Mihailom uplovila u novu, višu fazu izgradnje moderne države. Narod je, logično, želeo da zna što više o “ubistvu Knjaževom”, a ako može da dobije i vizuelnu ilustraciju, tim bolje.

Knez je ubijen samo dan ranije.

Bila je to, dakle, sreda 10. juna, nešto pre pet sati po podne, kada je knez Mihailo Obrenović, baš onako kako je često to činio u popodnevnim časovima, krenuo iz dvora na Topčideru, u šetnju kroz Košutnjak.

Tu popodnevnu šetnju je uglavnom činila manja svita. Na čelu je bio knez sa Katarinom Konstantinović, devojkom koja će mu obeležiti poslednje godine života. Bila je to neka čudna veza i čudan odnos, posebno iz današnje perspektive. Bili su rođaci, bili su i u ljubavi. Romansirana priča o knezu Mihailu, čoveku koji je, modernim rečnikom, prvi snažno poveo Srbiju prema Evropi, izuzetno učenom i obrazovanom – koji je ostavio za sobom osim političkog nasleđa i jednu od najlepših srpskih ljubavnih pesama – neizostavno sadrži tu romantičnu liniju sa Katarinom, devojkom za koju je bio spreman da se žrtvuje, i život ako treba da dâ, kojoj je posvetio pesmu “Što se bore misli moje” i s kojom se, na kraju, samo tri dana pre nego što će ga grupa zaverenika usmrtiti u Košutnjaku – verio.

U protekloj godini obeležavalo se 200 godina od kneževog rođenja, što ga je pomalo izdiglo sa margina srpske istorije, makar za trenutak, pa je i film sa naslovom njegove pesme izabran za srpskog kandidata za Oskara (ne bez kontroverzi), jer je ovako slojevita priča, sa tim tragičnim ljubavnim momentom (i veridbom) zaista filmska. Filmovi, to smo do sada naučili, nisu časovi istorije – što bi rekli, ako se nije tako dogodilo, ne znači da nije istina – i dobar su povod da se zaista neka priča rasvetli koliko je to moguće.

Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price