Možda smo, tražeći kuću u Istri koncem osamdesetih, trebali učiniti obrnuto, nismo trebali prvo putovati od mjesta do mjesta, nego saznati nešto više o tom poluotoku koji se skriva iza planine Učke visoke 1400 metara. Trebali smo pažljivije pročitati povijest Istre, barem onaj dio neposredno nakon Drugog svjetskog rata kada je, nakon poraza Italije, pripala državi Jugoslaviji.

I kad je postala njen dio, ostala je i dalje nekako zaklonjena i nepoznata. Tunela nije bilo sve do konca sedamdesetih. Da bi čovjek došao do nje, morao se popeti uskim putem iznad Opatije preko Veprinca do Vele Učke, pa se zatim spustiti do Lanišća i dalje, do Lupoglava.

Danas prolazite kroz tunel izgrađen nakon što je vlast zaposlenima godinama od plaće uzimala doprinos za tunel “Učka” koji je Istru trebao približiti “matici zemlji”, tada Jugoslaviji. Ideja nije naročito uspjela, Istrijani su stoljećima bili okrenuti k Italiji a tako je i ostalo.