Soba uspomena (Slavenka Drakulić 1949-2026)
Mamina soba je prostrana i uvijek zamračena. U njoj nikada nije prevruće i zato se tu dobro spava. I u polumraku pogled privlači velika uokvirena fotografija
Istarske priče Slavenke Drakulić: Ostarjela ljepotica
Živimo u njoj, znajući da nismo prvi niti posljednji. Pazimo što joj radimo, da na već postojeće pogreške ne dodamo nove. Tu i tamo one dvije pegle, lonac i tanjur podsjete nas da kuću zapravo ne posjedujemo, samo je privremeno koristimo
Istarske priče Slavenke Drakulić: Pogled koji boli
Kad se sada prisjećam tog trenutka, možda nisam trebala biti tako zatečena onim što se pružilo preda mnom. Trebala sam očekivati što se krije iza zida...
Prošlost obrasla bršljanom
Kad smo, dvadeset godina nakon što je izgrađen, prošli kroz tunel, bilo je kasno za proučavanje povijesnih knjiga
Prolaz kroz vrijeme: Istarska priča Slavenke Drakulić
Dovoljno je pogledati kroz jedan od dva lukom nadsvođena otvora u pejzaž i vidjeti isto ono što su vidjeli oni koji su na tom mjestu stajali stoljećima prije nas
Njena jedina ljubav: Istarske priče Slavenke Drakulić
Ispred kuće, ispod guste pergole od tri čokota loze Profesorica je dala postaviti kameni stol. Bilo joj je važno da i ujutro i popodne ima hlada, da ima gdje sjediti, čitati i pisati. Pričalo se da je negdje nešto predavala – ali gdje i što je to točno bilo nije ih previše zanimalo
