Hrvatska treba biti dosadna

Sve tekstove fudbalskog specijala Velikih priča, posvećenog Evropskom prvenstvu, možetiti čitati na jednom mestu – OVDE.

***

Neuruppin, grad tek nešto sjevernije od Berlina, punih je 100 godina obnašao i funkciju grada-utvrde dok ga 1787. nije praktički cijelog progutao veliki požar. Nakon toga su pruske vlasti izdvojile golema sredstva da ga u potpunosti obnove u neoklasicističkom stilu, što je i danas odličje jedne od službeno površinom najvećih administrativnih jedinica u modernoj Njemačkoj. Daleko od toga da su ovotjedna događanja u Neuruppinu po dolasku hrvatske nogometne reprezentacije – koja je u tom pitoresknom kraju organizirala svoj kamp za Europsko prvenstvo – išta nalik toj tragičnoj noti mještanske povijesti, no ne može si čovjek pomoći a da se u jeftinoj maniri ne našali sa scenama tisućama navijača koji su opsjeli gradić otkako su u njega stigli Luka Modrić, Ivan Perišić, Joško Gvardiol, Mateo Kovačić i ostatak družine. Mahom gastarbajterska navijačka populacija, a u tom dijelu Njemačke ih očekivano ima napretek, zaista je probila granice nekadašnje utvrde i progutala grad poput požara, nekontrolirano se šireći dok službe sigurnosti stožera reprezentacije čupaju kose zbog nemogućnosti da ih obuzdaju. Pa tako Hrvatska nije u miru odradila ni pošteni trening, pošto je prvi kojeg su pokušali konstantno prekidan zahvaljujući navijačima koji su upadali u  teren kako bi ušićarili sliku s vidno iziritiranim Modrićem, a mira nemaju ni u hotelskom kompleksu.

Cijena je to dolaska Hrvatske na veliko natjecanje među ‘domaću’ populaciju, u tradicionalno najvećem gastarbajterskom uporištu, i to nakon dugog izbivanja. Neuruppin kolokvijalno zovu i Fontanestadt, po poznatom njemačkom pjesniku i romanopiscu, Theodoru Fontaneu, koji je tamo rođen i koji je ostao u povijesti kao jedan od slavnijih kroničara njemačkog – odnosno, pruskog – društva tog razdoblja. A ono je bilo uvelike obilježeno socijalnom tabuizacijom, dojmom da se o nekim temama naprosto u tom i takvom okruženju ne razgovara baš javno, što je njemu pak bila omiljena autorska odrednica. Kad se već, eto, igramo sa simbolikom lokacije hrvatskog kampa, ona je, kako vidimo, i višedimenzionalna.

Zanimljivo bi bilo, primjerice, pročitati Fontaneov komentar na press-konferenciju Zlatka Dalića u njegovom Neuruppinu, točnije trenutka kada je iskoristio opservaciju jednog stranog novinara oko geneze Joška Gvardiola na ulozi lijevog beka za blago podbadanje hrvatskog novinarskog kontigenta. „Hvala vam, vi ste prvi koji je to tako izrekao“, izrekao je Dalić na konstataciju kako je 22-godišnjak, i dalje najskuplji stoper svijeta, igrao na lijevoj strani obrane i prije nego ga je tu usmjerio Pep Guardiola u Manchester Cityju. Dalić ga je tu postavio baš na otvaranju prošlog Eura, i to svega 45 minuta nakon što je Gvardiol – tada još uvijek tinejdžer – ubilježio svoj seniorski debi u generalci za taj turnir u kojoj je Belgija svladala Hrvatsku. „Ljudi u Hrvatskoj su govorili da će to biti katastrofa, da ga ne stavljam tamo, a prije tri godine ne još igrao na toj poziciji“.