Poziv je bio neočekivan, a razgovor kratak. U svakom slučaju, kad su me organizatori pozvali 29. novembra u Jajce, s informacijom da organiziraju prvi ‘AVNOJ fest’, u sklopu kojeg planiraju panel o rebrendiranju AVNOJ-a, popratnu izložbu ‘Yugo logo’ i Milomira Kovačeviča Strašnog s ciklusom fotografija o Titu, projekciju filma o Emeriku Blumu, simpozij i promociju Cimermanove knjige o Sutjesci, te na koncu koncert Laibacha, pod nazivom 4. zasjedanje AVNOJ-a za kraj, momentalno sam rekao da ću rado doći na panel.
I zbog AVNOJ-a i zbog Dana Republike i zbog Laibacha i čitavog programa, a na koncu najviše i zbog poplave novog fašizma kod nas i u Europi te zbog činjenice da je vrijeme pukog polaganja vijenaca i pjevanja partizanskih pjesama isteklo.
Isteklo je i zbog toga što je postalo samo sebi svrha i ni na koji način ne utječe na društvo, potom i jer ta generacija koja nosi rad nasljednica SUBNOR-a jednostavno biološki odlazi, a na koncu i najbitnije, zato jer nam očito treba nešto novo u otporu današnjem fašizmu.
Naime, i posljednje, ali ništa manje bitno, potpuno je nadrealno da ljudi koji su bez ikakve ozbiljne pomoći sa strane ili od neke države, koji su štoviše bili napadnuti i progonjeni od puno moćnijih vojski i koji su pod oružjem i tako progonjeni, zajedno s ranjenicima doslovno prehodali čitavu Jugoslaviju i onda još usred tog užasa pravno složili novu federaciju i utemeljili parlament danas budu hejtani, zaboravljeni i odbačeni, umjesto slavljeni.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
