Druga rečenica Ustava Crne Gore glasi “Crna Gora je građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava.”
Kao što to obično biva sa ovakvim dokumentima, više su u pitanju lijepe želje nego realnost. Pogotovo su Ustavi, vjerovatno svih zemalja, odvojeni od realnosti u prvih par članova gdje se po pravilu nalaze neke prosvetiteljske ideje koje uglavnom ne zažive nigdje, a kamoli u našim, vječno tranzicionim, zemljama.
U svakom slučaju, lako je uvidjeti da Crna Gora, kao zemlja koja je do prije par godina imala drugo (nakon Bugarske) najveće raslojavanje između bogatih i siromašnih u Evropi, nije zemlja socijalne pravde. Nije ni zasnovana na vladavini prava, a kako bi i bila kada su cio sudski, policijski i tužilački vrh prethodnog režima trenutno na optuženičkoj klupi.
Koliko je ekološka pokazuje nam sve devastiranije okruženje, kao i projekti koji idu od nekadašnjih “ideja” o stavljanju rijeka u cijev i strelišta na najveći pašnjak do ovih novih koji lutaju između naftnih bušotina i gasnih platformi. Demokratska nije, to svakako znamo, jer izbor između suprotstavljenih partitokrata je sve samo ne demokratija.
Ostaje ovo “građanska”, vrijednost za koju će mnogi reći da je suštinska, osnovna, najvažnija u Crnoj Gori ali baš neće umjeti da vam objasne šta je.
Kakva je to građanska država, šta odlikuje građansku državu, koje su njene vrijednosti? Odgovor koji ćete dobiti je najčešće u negaciji, “nije nacionalna”, “nije etnofederalna”, “nije klerikalna”, ukratko rečeno – “država koja nije kao Bosna”.
U redu, mislim da i svi oni koji žive u Bosni žele da budu u “državi koja nije kao Bosna”, pa nam taj odgovor ne može puno pomoći.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
