“Danas, cijena stvaranja sadržaja je blizu nule, i ljudi mogu da dijele nevjerovatnu količinu sadržaja.” Ovim riječima je Danijel Ek, osnivač i direktor kompanije Spotify, prije nekoliko dana započeo svoje razmišljanje o prolaznim i vječnim idejama, stoicizmu i Marku Aureliju. I u pravu je. Stvaranje “sadržaja” je u ovom dobu jeftinije i pristupačnije nego ikad. Moguće je pjevati, slikati, vajati (tj. modelovati), snimati i pisati zahvaljujući alatkama koje posjeduje skoro svako od nas – pametni telefon i kompjuter.
Dalje je moguće dijeliti taj “sadržaj”, prenositi ga tako da hiljade, milioni zainteresovanih, mogu uživati u onome što smo stvorili bez ikakvog problema. Evo i ovaj tekst, ovaj moj “sadržaj” ne košta ništa – kompjuter na kom pišem već posjedujem, internet vezu sam platio, a sav drugi “sadržaj” koji sam konzumirao kako bih se pripremio već mi je bio dostupan. Sve u svemu, cijena mog “sadržaja” je blizu nule. I to je, da izvinite, apsolutni bulšit.
Pogotovo je bulšit kada smo svjesni da dolazi iz usta multimilijardera poznatog po tome što stoji iza kompanije koja je nastala s namjerom da ponudi muzičarima bolje uslove nego što su imali ikad do tad. Stvaraoci, zbijeni između čekića gramzivih diskografskih kuća i nakovnja anarhije u pirateriji, vjerovali su da je zaista došlo bolje vrijeme za njih. A to bolje vrijeme im je donijelo sjajnih, divnih, zlatnih 2,38 dolara na hiljadu puštanja (strimovanja) određene pjesme.
Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate
Već imate nalog? Ulogujte se
