Teško da postoji grad u svijetu kojem ime tako dobro pristaje kao Splitu, gradu kojem su rascijepljenosti i unutrašnji sukobi očito suđeni. Istovremeno teško da postoji grad toliko dizajniran i mišljen za hedonističko provođenje vremena, koji je opet bio i grad težačko-ribarske sirotinje i metropola radničke kontrakulture, a sve to dok je o sebi u popularnoj kulturi uvijek pričao priču kao o raspjevanom gradu bezbrižnih ljudi, naglašavajući tu hedonističku crtu. Bilo da je riječ o davnim, međuratnim Tijardovićevim operetama, “Mala Floramy” i “Splitski akvarel”, bilo da govorimo o kompletnom nasljeđu Splitskog festivala i njegovog zvuka koji je nekako postao podrazumijevajuća popkulturna asocijacija na taj grad.
Na kraju krajeva, teško da postoji grad koji je toliko prepoznat i odavno sa simpatijama prihvaćen na kompletnom jugoslavenskom prostoru kao otvoreni veseli grad mitskog Hajduka koji nikome nije bio odbojan, ali i Miljenka Smoje i njegovog Velog mista, a koji je do te mjere promijenio vlastitu opću sliku, da ga se danas promatra kroz opće crnilo i ustaševanje koje se pravilno ponavlja u svih ovih posljednjih trideset i pet godina.
O tome sam čak napisao i knjigu, i po tome mu je sličan jedino moj rodni Mostar, o tome kako su dva autentično crvena, radnička, pa i komunistička, a svakako premoćno partizanska grada, postala bastioni crnila i prijestolnice postustaške kulture i kako se to napravilo vrlo planski od strane HDZ-a. U Mostaru nešto brutalnije i gore, jer su im rat i realno bezvlašće to omogućili, ali to što je Split prošao nešto manje loše, ne znači da je prošao dobro.
Dakle, ovu sedmicu svjedočimo još jednom razlijevanju crnila Splitom. I to razlijevanju koje će se odviti u nastavcima. Jer nakon što je maskirana falanga od stotinjak ljudi nasilno uz uvrede i ustaška skandiranja prekinula folklorni program Dana srpske kulture u organizaciji Prosvjete i traumatizirala mlade Novosađane te stariju populaciju iz Prosvjete, pa je to ipak dovelo do brojnih reakcija i pritiska na premijera Plenkovića da konačno stvari nazove pravim imenom i krene u zakonsko sankcioniranje mržnje i fašizma, događaji su se ubrzali.
Prvo je sam premijer održao presicu gdje je, uz sve relativizacije i odricanje od odgovornosti, ipak rekao kako ne može ulica na platformi mržnje kršiti zakone i ugrožavati manjine, potom je glavni državni odvjetnik došao u Split s očitom idejom da se spriječi bilo kakva policijsko-pravosudna relativizacija događaja, da bi potom i savjetnik jednog od ministara bio smijenjen zbog podrške nasilnicima. No, čak i ta mala i relativizirajuća državna akcija dovela je do najave velikog prosvjednog skupa Torcide ovog vikenda, kojeg su podržali branitelji, a čija je poruka očito ustaškog sadržaja i koji samu egzistenciju bilo kakve srpske kulture u Splitu smatraju nedopustivom.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
