Nedavno je u Italijanskom institutu za kulturu otvorena izložba posvećena Pinokiju, pod nazivom Dragi Pinokio: Najpoznatiji lutak na svetu viđen očima italijanskih dizajnera i grafičkih dizajnera. I na samom otvaranju bilo je lepo i dirljivo, jer je ambasador otkrio da je to prva knjiga koju je čitao i on i njegova majka, kao i da njegova majka ima kolekciju od preko dvestapedeset knjiga Pinokija na raznim jezicima sveta. A i ambasador je Toskanac, kao i tvorac Pinokija Karlo Kolodi.
Videla sam da je ambasador Luka Gori iz Firence i setila se svog puta od pre desetak godina, iz Firence baš, u mestašce Kolodi, udaljeno nekih sedamdesetak kilometara. Toskana je kao pesma – cela lepa, i samo će nijanse ili ono što posebno volite, da li priroda i ono specifično drveće u koloni, nežni obronci ili neverovatna arhitektura da prelome šta vam se više dopada. Tu, u blizini je i gradić Pistoija, čuven po cveću, za koji možda i ne bih čula da tu sad ne živi moja drugarica.
Obišla sam grad Luku, gde se jednom godišnje održava i velika i nadaleko čuvena strip konvencija, Prato odakle je pola mojih italijanskih bluza i jakni, valjda u Pratu cvetaju šnajderski pogoni, a Sijena je verovatno jedno od najčudesnijih mesta na kojima sam bila u životu. U Pizu sam otišla ne bih li videla toranj, a ispalo je tako da sam se u kraćoj šetnji odjednom, ne znajući obrela ispred murala Tuttomondo Kita Heringa oslikanoj na jednoj crkvici, pa sam popodne provela pijući proseko u kafiću s pogledom na ovo veličanstveno umetničko delo.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se