Kultura

Crveno oko nas je upozorilo

Četiri decenije od prvog prikazivanja u bioskopima, "Terminator" je više nego aktuelan sa svojim temama vezanim za veštačku inteligenciju, zloupotrebu nauke i tehnologije...

/ Ilustracija VP
jul 07 2024, 05:00

Podeli

“Ja sam zbir svega što je opako i smrtonosno u ljudskoj psihi, učitano u ludoj mašini.”

Ovo je citat iz knjige američkog pisca Harlana Elisona pod naslovom “Ja nemam usta, ali moram da vrištim”.

U njoj autor postavlja i ovo pitanje:

“Da li je bolje živeti kao bezumna mašina, ili umreti kao izmučena duša?”

Jedna bezumna mašina ući će u bioskopske dvorane te orvelovske godine 1984. u potrazi za izmučenom dušom, konobaricom po imenu Sara Konor. Bezumna mašina je Terminator, robot-ubica iz budućnosti, a Sara je buduća majka vođe pokreta otpora. Uslediće epska bitka kakvu publika do tada nije videla i nakon nje ništa neće biti isto. Ni za Saru Konor, ni za publiku, ni za mladog čoveka koji je napisao i režirao film, ali ni za samu holivudsku fabriku snova koja će obrazac koji je uspostavio “Terminator” pokušati mnogo puta da replicira u narednim decenijama, sa manje i više uspeha, uglavnom sa manje.

A sve je počelo u snu.

Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price