Jedan od mnogih znakova podjele i fragmentacije je da kršćani Uskrs/Vaskrs slave na vrlo različite datume. Prije nekoliko godina se trajni predstavnik pravoslavnog ekumenskog carigradskog patrijarhata usudio zalagati za zajednički uskrsni/vaskrsni datum – što je pozdravljeno i iz Vatikana.

Carigradski predstavnik u Svjetskom vijeću Crkava, pravoslavni vladika Job (Getcha) iz Telmessosa, založio se da bi kršćani svih konfesija trebali zajedno slaviti Uskrs istog dana od 2025. godine. Naime, godine 2025. bit će 1700. godišnjica Prvog ekumenskog koncila u Niceji – dobra je to prilika za spomenutog episkopa rođenog u Kanadi da se utvrdi zajednički datum Uskrsa. Pogotovo jer 2025. godine Uskrs pada na isti datum i u zapadnom i u istočnom kalendaru.

U skladu s tim, vladika Job zagovara i reformu pravoslavnog kalendara. Obljetnica Koncila, koja bi se također trebala proslaviti ekumenski, čini mu se dobrom prilikom za to. Niceja nije samo napisala kršćansko vjerovanje, već je i osigurala da cijelo kršćanstvo u to vrijeme slavi Uskrs na zajednički datum. ”Da bismo zaista ostali vjerni odlukama prvog ekumenskog koncila, preporučljivo je vratiti se jedinstvenom kršćanskom datumu Uskrsa za istočnu i zapadnu Crkvu”, kazao je. Kardinal Kurt Koch pozdravio je prijedlog dopredsjednika Međunarodnog mješovitog povjerenstva za teološki dijalog između Katoličke Crkve i Pravoslavne Crkve.

”Uskrs je najveća svetkovina kršćana. Zato bi bio vrlo lijep i važan znak kad bismo mi kršćani imali zajednički datum za ovu svetkovinu. 1700. obljetnica Nicejskog koncila, koji je već u četvrtom stoljeću zagovarao zajednički datum Uskrsa, dobra je prilika da se danas ponovno pronađe zajednički datum Uskrsa. Nadam se da će prijedlog naići na dobar odaziv” – rekao je švicarski kardinal, inače zadužen za odnose Vatikana s drugim kršćanima, dodajući da neće biti lako dogovoriti se oko zajedničkog uskrsnog datuma; ”ali vrijedi za to raditi”.

Papa Franjo je predložio cijelom kršćanskom svijetu da proslavimo Uskrs/Vaskrs zajedno, uvijek, i da se dogovorimo da to bude druga nedjelja u aprilu, koja je najbliža 14. nissanu, prema predaji, petak kada je razapet Isus.

Kao što znamo, Julijanski kalendar ”zaostaje” za gregorijanskim 13 dana što dovodi do različitih datuma ne samo Uskrsa već i Božića.

Elem, razmišljajući o Uskrsu, a upravo ga slave katolici, grkokatolici, protestanti i neki pravoslavni narodi (pravoslavni će ga Srbi slaviti 5. maja) pala mi je na umu slijedeća ideja: kako bi to bilo intervjuirati Isusa i što ga pitati? On nas najbolje poznaje i stručnjak je za svakojake krizne situacije. Prisjetimo se samo, kako je to zabilježeno u Evanđelju po Mateju (14, 13-21), da je s pet kruhova i dvije ribe nahranio oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece, sposobnost koju bi svi dobri vladari željeli imati samo da zemlju izvuku iz krize ili siromaštva.

Ali, kada sam se primio posla, priznajem, oklijevao sam. Ne zbog toga što bi Isusu smetalo naći se u mojoj novinarskoj mašti – ta sate je provodio s grešnicima i zna kako se nositi s ovim koji se ovdje potpisao – već zbog toga što sam se zaista upitao, onako više sebi u bradu, može li zaista Isus biti zanimljiv čitateljima ovoga portala?

Kakvo blesavo i ukalupljeno pitanje! Ma Isus je (bio je i jest spreman odgovoriti svakom suvremeniku) zanimljiv svakom naraštaju, svakoj sredini i u svakoj situaciji. Pa On je za mene Alfa i Omega, početak i svršetak svega stvorenog!

OK. Sredili smo pitanje imprimatura. Moja je savjest suglasna. Isus iz Nazareta ima riječi života koje vrijede za sva vremena i njegov je govor univerzalan. Optužbe da ćemo objavljivanjem ovoga intervjua profanirati smisao i misterij Pashe ili povrijediti ćudoredne osjećaje vjernika, pobiti je moguće tvrdnjom da je Isus nudio svoje poruke svakome stvorenju.

Svoju dobru prijateljicu i pratiteljicu Mariju Magdalenu, prijašnju prostitutku, Isus je, pošto je odlučila ne ponižavati se i ne prodavati više svoje tijelo, naučio pravo vrednovati svoju seksualnost.

Trebalo se konačno odlučiti i za oblik razgovora. Teolog sam i vjernik. Dakle, izmišljeni razgovor obavljen u virtualnom susretu u nekoj birtiji, ne dolazi u obzir, i nije na razini ozbiljnih tekstova kakvima Velike priče donose.

Preostaje, što, samo jedan iskreni introspektivni razgovor u svjetlu vjere, koji naravno, neće i ne može biti objektivan. Jer, Isus se obraća pomoću misaone strukture autora ovoga teksta, ali može i treba biti izvoran kao što je Isusov poziv svakom čitatelju ove stranice da da svoj udio u stvaranju civilizacije ljubavi.

Pripremio sam ovaj razgovor savjesno i u mojoj savjesti s Isusom sam uvijek ”na Ti”. Osim toga, On je prvi rekao da smo njegovi prijatelji a ne sluge.