Umro je Mišo Kovač. Rođen je 16. srpnja 1941, u ulici slavnih, šibenskoj Težačkoj, koju je Arsen zvao „istinskim čudom“ jer su se u njoj, osim njih dvojice – u toj ulici koja danas nosi ime Nikole Tesle – rodili Vice Vukov, Igor Mandić i Ivo Pattiera. Umro je u subotu popodne oko 15.30 u Splitu.
Naglo mu je pozlilo, prebačen je u bolnicu, ali mu nije bilo spasa. Prevezen je doma gdje je, u snu, okružen članovima obitelji, izdahnuo.
Dugo je pobolijevao, ali je doživio pristojne godine, umro je u 85-oj. Iza njega je ostao trag u beskraju, serija velikih hitova koji su, uz Oliverove pjesme, bili slika i prilika Dalmacije, mitske i stvarne, nekadašnje i buduće.
Bio je mačo sa srcem („drugi joj raspliće kosu, a ja je volim“), lokalpatriot („Dalmacija u mom oku“) i patriot („poljubi zemlju po kojoj hodaš“), romantičar („ostala si uvijek ista, ti si pjesma moje duše“, „samo jednom ljubav pokuca na vrata, da te rani čežnjom i gorčinom“), ali i osvetnik („grobovi im nikad oprostiti neće“). Mnogo je toga što će ostati; većina zrelih građana bivše Jugoslavije zna barem pet ili šest, ako ne i deset i više njegovih pjesama. Da je htio doći u Beograd, sigurno bi napunio Marakanu, kao i Oliver, ali nije htio.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
