Prije nešto više od četiri godine, na malom stadiončiću u berlinskom predgrađu Köpenick, natiskalo se 22.000 ljudi kako bi svjedočili povijesti. Doduše, stotine njih – a možda se tu našla i koja tisuća – nosilo je sa sobom velike fotografije s portretima ljudi u dresovima. I jedni i drugi su navijači kultnog kluba iz istočnog Berlina, Uniona; jedina je razlika što su ovi prvi doživjeli tu povijesnu utakmicu njihovog malog kluba u najvišem rangu ujedinjenog njemačkog nogometa. A sama ta činjenica znači da su ovi drugi mogli biti samo tu na fotografijama, kao dio sjećanja, jer je za njih taj period čekanja bio predug.
Malo im je tko davao šanse za dugoročnim etabliranjem u Bundesligi, pošto se ipak radi o razmjerno financijski skromnom klubu bez iskustva najvećih utakmica. Štoviše, još 2008. igrali su Regionalligu Nord, što je četvrti rang tamošnjeg nogometa, a i to je bio napredak u odnosu na petoligašku NOFC Oberligu koju su igrali 2006. U trenucima dok je na stadionu na kojem igra njihov gradski rival, Hertha, igrano finale Svjetskog prvenstva, Unionovci su se potucali po blatnjavim kvartovskim terenima Berlina i okolice.
I eto ih, kako za koga, ali njihov je trnovit put došao i do Bundeslige, a onda ove sezone i do najveće scene, plasmana u grupnu fazu Lige prvaka. Kada su se te 2019. plasirali u Bundesligu, navijači su u (polu)šali smislili slogan koji su ovjekovječili na velikom transparentu postavljenom iza gola na tom stadionu, a na kojem je pisalo Scheiße, wir steigen auf. Sranje, idemo gore. Ovog ljeta, kada su u svibnju potvrdili novu senzaciju i plasman među samu europsku elitu, Unionovci su ‘apdejtali’ slogan skandirajući So’ne Scheiße, Champions League: koje sranje, igramo Ligu prvaka.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
