Svet

Klimom ću te, klimom ćeš me

Tema klimatskih promena je tema širokog konsenzusa, ali je i kao takva uvučena u kulturni rat - a u ratu se ne raspravlja, u ratu se bira strana

/ Ilustracija: Velike priče
avg 26 2026, 05:33

Podeli

Leto je 2026. i Evropa doslovno gori.

Od kraja maja evropski kontinent je pregazilo pet snažnih toplotnih talasa. Oboreno je na stotine temperaturnih rekorda, Francuska i Španija bore se sa megapožarima kakve zapadna Evropa do sada nije poznavala, a u Londonu više od 35 dana nije pala ni kap kiše. Prve procene govore o hiljadama prevremenih smrti, a leto još nije ni završeno.

Reklo bi se da je đavo konačno došao po svoje.

I reklo bi se, da bi ovakvo leto trebalo da uradi ono što nijedan izveštaj, konferencija i stotine grafikona nisu uspeli: da klimatsku krizu iz apstrakcije pretvori u nešto što se oseća na sopstvenoj koži, a pozive na klimatsku akciju ponovo učini glasnim i većinskim. Očekivali bismo da takozvana „zelena agenda“, uzgred, najgore ime koje je jedan važan set politika ikada dobio, dobija na zamahu dok se kontinent bukvalno dimi.

Međutim, pogled na medijske narative ovog leta daje drugačiju sliku. Rasprava koja se vodila dok su termometri pucali nije bila rasprava o uzrocima, pa čak ni o rešenjima. Klimatske promene su i ovog leta bile tema, ali kao rekvizit u jednom drugom, većem sukobu: kulturnom ratu u kome desnica trenutno gospodari onlajn prostorom.

Kako se to dogodilo?

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price