Velike priče i Nedeljnik, uz pomoć više od 200 pozvanih stručnjaka, pokreću izbor za 100 najboljih romana napisanih na jezicima našeg govornog područja, svesni svih dilema koje takva „top-lista“ može da donese, i duboko ubeđeni da će doneti mnogo toga dobrog. Više o izboru pročitajte OVDE.
Pojedinačne liste ćemo svakodnevno, celog leta, objavljivati na Velikim pričama. Kako su drugi glasali pogledajte OVDE.
***
Đuro Radosavović je pisac i kolumnista. Rođen je u Titogradu, odrastao je u Podgorici, živi u Beogradu. Autor je romana Budva, bagra i blud (2011) i Crnogorski roman (2015).
Autor je i više kratkih filmova, od koji je jedan prikazan i na Kanskom filmskom festivalu. Stalni je saradnik Velikih priča, a njegove tekstove možete da čitate ovde.
Ovo je njegov izbor:
Izbor: Đuro Radosavović
Deset romana
1
Kad su cvetale tikve
Dragoslav Mihailović, 1968.
Uvijek moderan, uvijek čitan, ritmički savršen roman. Nabijen i čaroban. Jezik kao kapisla. Odzvanja u svako doba i u svakoj generaciji. Niko ovaj roman nije gurao, naprotiv, sklanjan je, ali probija se sam, jer je fantastično napisan. Roman gazi! Pank.
2
Nečista krv
Bora Stanković, 1910.
Roman prekretnica. Nepretenciozan, životan, roman pun krvi. Lupa i dalje, kao izvađeno srce. Karakteri savršeno izbrušeni. Stanković je pokazao kako se piše moderan roman. On je romanopisac okružen teoretičarima. Volio je više priču nego slavu.
3
Ubistvo s predumišljajem
Slobodan Selenić, 1993.
Roman o ideologiji bez ideologije. Klinč generacija i klasa. Selenić nije nikome ostao dužan. Ovo je roman koji stalno pronalazi nove čitaoce. Objasnio je sve, ko hoće da čuje i da vidi, tu je ovaj roman.
4
Deca
Milena Marković, 2021.
Milena jezik koristi kao oružje. Sve puca i sve pogađa. Tek će se čuti za ovaj roman. Sklopila ga je kao mozaik. Potrebno je da se odaljimo da vidimo bolje. I biće ovaj roman sve bolji i bolji kako vrijeme prolazi. Nema se što oduzeti ni dodati. Ne može mu niko ništa.
5
Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji
Bora Ćosić, 1969.
Urnebesan roman, napisan u Rableovskom maniru. Najluđa priča o najtežem vremenu. Iščašena porodica, kao i sve naše porodice. Svjedočanstvo u formi romana. Prije smrti, red je da se likovi malo i zabave. Sprdnja će spasiti svijet.
6
Crveni petao leti prema nebu
Miodrag Bulatović, 1959.
Majstor cinizma i atmosfere ostavio je roman pun autsajdera u vrijeme kad se samo pričalo o herojima. Kontraš, mangup, provokator i komedijant. Čitali su ga pažljivo od Francuske do Japana. Đavolski dobar roman.
7
Štefica Cvek u raljama života
Dubravka Ugrešić, 1981.
Poigravanje, ismijavanje na dobrobit svih. Balkan i erotika, mačizam i feminizam, uz veličanstven humor Dubravke Ugrešić. Roman teče, nepretenciozno a vješto napisano. Žongliranje likovima. Magija jezika i karaktera. Veličanstvena Dubravka!
8
Proljeća Ivana Galeba
Vladan Desnica, 1957.
Ozbiljan pisac, savršeno prenio duh mora i Mediterana. Ovaj roman je kula Vladana Desnice. Sazidan čvrsto, od temelja do krova. Bez maltera. Ništa tu ne škripi, sve je kompaktno. Svaki kamen na svom mjestu.
9
Roman o Londonu
Miloš Crnjanski, 1971.
Crnjanski je imao pravo da u samom naslovu kaže da je riječ o romanu. On je znao što priča i što piše. Zaslužuje da se čita naglas, jer svaka rečenica odzvanja kao riječi himne. Jedan je Crnjanski!
10
Prokleta avlija
Ivo Andrić, 1954.
Andrić je ostavio ovaj roman kao doktorat. Mogao je da kaže „Evo vam, da vidite kako se piše roman“, ali ipak nije to rekao. Neki drugi ne bi izdržali. Na listi je jer je dobro napisan roman. Cijedio ga je, vidi se dobro. Taj je znao koliko košta svaka riječ.
