Velike priče i Nedeljnik, uz pomoć više od 200 pozvanih stručnjaka, pokreću izbor za 100 najboljih romana napisanih na jezicima našeg govornog područja, svesni svih dilema koje takva „top-lista“ može da donese, i duboko ubeđeni da će doneti mnogo toga dobrog. Više o izboru pročitajte OVDE.
Pojedinačne liste ćemo svakodnevno, celog leta, objavljivati na Velikim pričama. Kako su drugi glasali pogledajte OVDE.
***
Marko Pogačar je pesnik, prozni pisac, esejista, književni kritičar… Rođen je u Splitu 1984. godine. Bio je urednik u časopisima Zarez i Quorum, priređivač je antologije Hrvatska mlada lirika 2014 i The Edge of a Page: Young Poetry in Croatia. Knjige su mu prevedene na desetak, a pojedinačni tekstovi na više od trideset stranih jezika. Dobitnik je nagrade „Risto Ratković” za knjigu Zemlja, Zemlja, nagrade „Stjepan Gulin” za zbirku Knjiga praznika, kao i nagrade „Drago Džervejz” za delo Esej o noći.
Ovo je njegov izbor:
***
Da bi ovaj, naposljetku učas sačinjen, izbor mogao biti sastavljen, ispostavilo se nužno, nakon više dana nedovršenih i principijelno nedovršivih trbuhozboračkih rasprava o metodi sa svojim smaračkim književnim superegom, ljubaznu i smjerno formuliranu zamolbu urednika prethodno odbiti.
Susretao sam se u tim jalovim pokušajima s istim problemima koji, pretpostavljam, muče većinu iole upućenih koji su se sličnog posla prihvatili, pa ih neću ovdje pobrajati. Dodat ću ipak jedan osobniji: iako ih istovremeno rado čitam i nimalo do njih ne držim, mene takvi izbori, jednom kad sam ih pozvan sastaviti, opsjednu, radilo se o knjigama, albumima, filmovima ili čemu trećem, i nikakva me postojeća svijest o realnim metodološkim začkoljicama, suštinskoj nesumjerljivosti nekih pod roman svodivih tekstova i u krajnjoj konzekvenci potpune nevažnosti mog izbora, ne sprječava da na njih izgubim nenormalno puno vremena i da me, ovako ili onako, na pomalo neugodan način ometu u životu i radu.
Možda je u odustajanju bilo i nešto lijenosti; moguće da me je mrzilo da dovoljno mislim. No jednom kad sam se na ponudi zahvalio, opsesija, naravno, nije nestala. Mogla je, ispostavit će se, biti razriješena jedino tako da se nevoljko nastali višak mišljenja presječe i da se izbor sačini u jednom (strašnom) času, rafalno. On bi se, jasno, do kraja dana promijenio nekoliko puta.
Većinu ovih romana pročitao sam kao mlad, još neformiran čitatelj. Nekima od njih više sam se puta vraćao, nekima nikad, ali ih pamtim kao neku vrstu književno transformativnog iskustva. Ne znam kako bi podnijeli test ponovljenog čitanja. Jedni (Put u Birobidžan) nedovršeni su, drugi (Svila, škare) nisu u strogom smislu romani, iako bi danas gotovo sigurno tako bili oglašavani i čitani. Svi stoje kao sinegdoha za svoje pisce. Redoslijed je, iako dionik buduće matematike, zapravo proizvoljan. Postoji, na kraju, jedan popis koji će me uvijek opsjedati više: popis nepročitanih knjiga koje bi se morale naći na ovom spisku. Tim se knjigama, kao i uredniku na inicijalnom vrdanju, ispričavam.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
