Je li Hrvatska (još) demokratska zemlja?

Iz velike daljine, stvar je dugo izgledala kao klasična priča o uspjehu. Zemlja koju je nezavisnost morala izboriti ratom prije tridesetak godina ušla je u Europsku uniju. Sve glavne stranke su nesumnjivo proeuropske, a Vladu posljednje desetljeće vodi bivši europarlamentarac, čovjek koji govori četiri strana jezika i odlično se snalazi u briselskim labirintima moći.

Ulazak u EU 2013. godine značio je i pristup bogatim fondovima, kojima se nastoji pomoći razvoj slabijih ekonomija. Hrvatsku su, doslovno, zasule milijarde eura. Svi uvjeti za streloviti društveni napredak bili su tu. Trinaest godina kasnije, stvar se, međutim, sve manje doima kao klasična priča o uspjehu, čak i iz poprilične daljine. Recimo, iz Švedske.

Vučiću trebalo osam, Trumpu jedna godina

U toj, “hladno al’ standard” državi, naime, djeluje Institut za varijetete demokracije (V-dem Institute). Ta institucija svake godine objavljuje izvješća o stanju demokracije u svijetu, jedno od globalno najcjenjenijih sličnih istraživanja. Obuhvaćene su 202 zemlje, a podaci o stanju demokracije sežu sve do Francuske revolucije. Nije metafora – ljudi su skupili parametre po kojima ocjenjuju demokratski razvoj države od 1789. godine naovamo.

Najnovije godišnje istraživanje švedskog instituta je očekivano sumorno. Za kratki uvid u demokratsko zdravlje globusa, uostalom, dovoljno je proskrolati po najnovijim vijestima, bilo kojeg dana. Uglavnom, globalno stanje demokracije danas je otprilike na razini na kojoj je bilo 1978. godine, kad je, primjerice, krenula moderna demokratizacija Španjolske. Sav demokratski razvoj od tad do danas je, dakle, otišao u vjetar.

U tome posebne zasluge imaju Sjedinjene Američke Države i Donald Trump. Kako je za Guardian izjavio Staffan Lindberg, osnivač V-Dem Instituta, potiskivanje demokratskih institucija za kakvo je, recimo, Viktoru Orbanu trebalo četiri, a Aleksandru Vučiću osam godina, Trump je odradio samo u – jednoj.