Još je jedan Dan žena iza nas. Taj se dan ne slavi, nego obilježava. Jer realno, nemamo dovoljno razloga za slavlje. Iako smo ravnopravniji nego prije jer je moja baka pravo glasa dobila tek u svojim dvadesetima i tada su žene bile još slabije plaćene nego što su danas. Danas su za isti posao plaćene oko 10 posto manje i nedavno je Island postao prva zemlja koja je to i zakonski zabranila.
No i dalje se smatra normalnim da zaposlene žene preuzimaju osjetno više brige oko djece i doma. Jer, eto, nama će se raspuknuti mozak ako razmišljamo o dječjim aktivnostima ili kuhamo i peremo. I ne smatram da se svaka aktivnost treba raspoloviti pa da supruga skuha pola ručka, a ja bih ga trebao dovršiti, to nije razumna raspodjela posla.
Ali ako oboje imamo klasične poslove izvan kuće, nema baš nikakvog opravdanog razloga da odgovornost i poslove u kući ravnomjerno ne raspodjelimo. Mi ne dijelimo poslove na muške i ženske, nego svatko radi ono što mu bolje ide ili u čemu više uživa, ali poanta je da preuzimamo otprilike jednako odgovornosti.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
