Ko je preživeo osam epizoda restaurirane „Antologije“ na Dizni +, pre koji dan se na Prajmu pojavio zaista izvanredan dokumentarac koji prati život Pola Makartnija od raspada Bitlsa do ubistva Džona Lenona.
Kao i sa toliko fenomena do sada, naš „skrndžavi“ pogled na svet, kulturu i umetnost uvek je pohranjen u sopstvenoj mitomaniji. Zašto na 100 stanovnika Srbije ide pola obožavatelja U2 već smo doktorirali.
O istom trošku ide i domaći poseban mit: koji ti je omiljeni Bitls? Svi sem Pola Makartnija. I svako ima lične razloge, naravno ukorenjene u slušanju SVIH albuma Bitlsa i kasnije solo uradaka. Jednostavno, on je ljigav i neiskren, tačno mu vidiš u faci da je folirant, i sa tim veveričjim osmehom. Obaška što se u ovoj zemlji nikada nisu cenili radoholičari (osim AV). Ljigavi radoholičari, dodao bi neko.
Nedavno me je student od nepunih dvajes leta, pitao na hodniku koji mi je omiljeni Bitls. Mene, ej, MENE? I naravno da sam rekao, onaj koji nije Vama. Na šta se on nasmejao i rekao: Džordž Harison. Ah, pa naravno, sujetni polutalentovani uštogljenko koji se ložio na Indiju i Krišnu.
Ako si zaista kul, kao većina ozbiljnih muzičara, kulturnih poslenika, reći ćeš Lenon, kao npr. Tom Henks ili bilo ko, jer to se jednostavno podrazumeva. Ako bacaš forice, reći ćeš Ringo, jer, Ringo, ono „otkačen je“.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se












