Njima je lakše bilo promijeniti vjeru nego nama zimske i ljetne gume

Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u kolumni “Jesi li video ovo?”

***

Rođeni moj,

Kad si ono u prošli tjedan napisao da bi za mene rekao da sam Srbin, da na Wikipediji ne piše da sam hrvatski pisac, sjetio sam se razgovora što sam prije nekoliko mjeseci vodio sa splitskim parohom, protojerejom Milanom Kadijevićem. On mi je zemljak, iz Glavine kod Imotskog, otkud su svi Kadijevići, a mater mu je Samardžić, moja susjeda iz Donjeg Prološca.

Tako su se nekad muškarci, vidiš, ženili. Bili su mnogo praktičniji nego mi danas. Ako ne bi našli kandidatkinju u krugu od pet kilometara – zajebi. Ženidba im nije bila vrijedna pješačenja.

Nego, da se vratim na razgovor s Milanom.

“Ne razumijem, kako si ti Srbin? Zar vaš osnivač loze nije bio neki kadija?”, upitao sam ga nevino i bez zlobe, ne trebam ti to napominjati, znaš kakva sam ja draga osoba.

“Nije Kadijević od kadije”, odgovorio mi je on, odjednom nekako ozbiljan, “nego od kandila, svjetla.”

“Nemoj se ljutit, meni to s kandilom ne zvuči osobito uvjerljivo.”