HDZ i brojne udruge branitelja već prosvjeduju, nazivajući ovaj incident 'message box-om' jugonostalgičnih, ljevih stranaka u Saboru, koje žele unijeti nemir putem nekakvih pripadnika UN snaga, sasvim nemogućim u Hrvatskoj, članici Europske unije
Hrvati su tokom pripreme Oluje preduzeli neke mere da se obezbede od dalekometnih raketa koja su postale glavna tema interesa njihovoj obaveštajnoj službi. Strah su otklonili na nekonvencionalan način…
Kod nas tišina često ne služi miru, nego miru u kući – onoj većoj, društvenoj. To ne znači da ne volimo govoriti, naprotiv. Samo smo govor pretvorili u borbu za dominaciju
Ili, kako sam shvatio sveti smisao rata između Hrvata i Srba
Ni njen kreator, ni njen scenarista, ni oni koji glume u njoj, a najmanje oni koji je gledaju, više ne umeju da kažu
Na fasadi njegove splitske zgrade zato se jutros pojavila književna kritika slična onoj kakvom je prošlog augusta ocijenjeno djelo Miljenka Jergovića
Svaki Hrvat, uključujući i loše poput mene, a o hrvatskim Srbima da i ne govorimo, ima domoljubnu dužnost sjećati se gdje je bio toga dana, ujutro 5. augusta 1995., baš kao što svaki istinski patriot u SAD-u svojim sinovima i unucima s ponosom govori gdje se zatekao 11. septembra 2001. kako bi se priča dopunjavala, dorađivala, fino brusila i ponešto nakitila
Prilike na aerodromu Bihać u proleće 1992. godine sve više su podsećale na Sajgon 1975. godine - avioni sa istoka su iskrcavali pešadiju, a na bezbedno su odlazile porodice starešina JNA. Bližio se trenutak odluke šta učiniti sa aerodromom, jer Beograd je bio glavni grad nove države tzv. treće Jugoslavije, a Bihać je bio negde tamo daleko...
Da li se radilo o namernom raketiranju?
Vrlo negativne reakcije međunarodne zajednice bile su jasan signal da se sledeći put mora razmisliti o tome kako se i kada koristi "orkan"
Pred očima su mi slike od hrvatske ruke ubijenih, slika Save Lavrnić (92), najstarije postolujne žrtve koju sam s kolegama iz Hrvatskog helsinškog odbora pronašao. Moram o tome pisati. Bez ovoga svjedočanstva moja bi knjiga života bila nepotpuna, možda i promašena
Dugo sam uživao u izveštajima koji su obično počinjali daleko, iznad Otrantskog moreuza, na onoj fino dizajniraoj šarenoj mapi, sve dok izveštaji o vremenu nisu postali kao pozivi generalštaba na sveopštu mobilizaciju
Upozorenja su, kao u onoj o dečaku koji je vikao "vuk", ovog puta bila tačna, samo što nas više nije bilo briga. Ovog puta je bilo ozbiljno, ali zar to isto nisu govorili svakog dana u prethodnih pet-šest leta?
To što Andrej Plenković ni nastupom, ni sadržajem onoga što govori, ne izgleda kao Tuđmanov i Šuškov nasljednik, ni na koji način ne utječe na karakter te stranke, niti on pruža ikakav otpor glorifikaciji dvojice spomenutih
