Živimo u dobu u kom jedinka Homo sapiensa ima najveće mogućnosti i najveću udobnost života koje je ikad ijedna vrsta posjedovala.
Ukoliko ste stanovnik iole organizovanog dijela planete sa koliko-toliko funkcionalnim pravnim, zdravstvenim i obrazovnim sistemom, imate elementarnu pismenost i bar nekakav posao – bolje ste prošli nego neka srednjovjekovna aristokratija. Kako nam je to kao vrsti pošlo za rukom?
Specijalizacija i iluzija sigurnosti
Na prvi pogled sve izgleda stabilno – svako radi svoj specijalizovani posao, ima neku stručnost i društvenu ulogu, a sistem to nagrađuje određenim standardom života. Za pojedinca, dovoljno je da zna svoj posao i da posjeduje neke minimalne sposobnosti socijalne interakcije sa okolinom – sistem će mu obezbijediti krov nad glavom (ako plati naravno), hranu, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje za djecu, bar nekakvu pravdu ako dođe do problema.
No, ta sigurnost je iluzija. Najveći dio poslova kojima se danas bavimo nema fundamentalnu vrijednost, zapravo izvan sistema koji ih održava skoro da nemaju nikakvu.
Da se razumijemo, ovo nije uvod u još jedan mračni tekst (kojih je pun internet) o kraju svijeta i o tome kako smo se odrodili od prirode, već namjera da osvijetlimo činjenicu da je naš udoban životni položaj jedna krhka stvar na staklenim nožicama.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
