Velika priča Tibora Varadija

Pesnicom o sto i sankcije za profesora

"Desilo se nešto neočekivano i koleginica je namah promenila scenario. Na telefon se nije javio profesor već njegova supruga..."

Ilustracija / VP/Profimedia
jul 24 2025, 05:07

Podeli

Peti deo feljtona, Velika priča Tibora Varadija, svedočanstvo o 20. veku iz ugla jednog od naših najpoznatijih pravnika. Svi nastavci biće objavljeni OVDE.

U novom feljtonu donosimo vam veliku pričuTibora Varadija, a povodom izlaska njegove nove knjge Konjski pasoš dodeljen istoriji  (u izdanju Akademske knjige).

U ovom nastavku, uz odobrenje izdavača donosimo odlomak iz ove knjige Tibora Varadija u kojoj donosi priče na osnovu advokatskih spisa u njegovog porodičnoj arhivi.

***

Reč „repriza“ upućuje na mnogo toga. Pre svega na pozorišne predstave, koje su se posle izvesnog vremena s uspehom ponavljale, a gledao sam ih (prvi ili drugi put), najviše u Bečkereku i Novom Sadu, a i u Beogradu kada sam bio student. U Beogradu sam odgledao i jednu reprizu koja se nije odvijala u pozorištu, već na Pravnom fakultetu – ali je imala i pozorišne elemente.

Glavni junak je bila moja koleginica sa kojom sam istog dana (negde krajem juna) polagao ispit. U to doba ispiti su bili uglavnom usmeni. Kod ulaza u auditorij, nastavnik B. i kandidat sedeli su za stolom, jedan naspram drugog. U klupama su sedeli svi ostali koji su tog dana polagali ispit. I ja takođe. Bili smo gledaoci, ali smo onda jedan za drugim nakratko uskakali kao akteri. Koleginica po imenu E. je po drugi put polagala ispit kod nastavnika B. Pre toga, u prethodnom ispitnom roku, polagala je usmeni ispit iz nekog drugog predmeta, i pala. Smatrala je to nepravdom. Od drugih sam čuo da je odgovarala na granici između petice i šestice. Ali niko nije mogao biti siguran.

Svi svedoci su ipak bili sigurni da je, nakon što je profesor saopštio da nije položila, koleginica E. udarila pesnicom o sto. I držala ju je na stolu, sve dok je nastavnik B. upisivao ocenu u indeks. Na ovom ispitu krajem juna u slušaonici nas je bilo dvadesetak. Polagao sam u prvih deset, stvari su išle sasvim glatko. Vratio sam se među gledaoce, i sada sam gledao ne samo napred, već i u stranu. Levo, jer su tamo bili prozori. Pred njima – olistale krošnje. Video sam i pešake sa druge strane ulice. Među njima se jedan, koji je mogao biti vršnjak našem profesoru, zaputio ka centru. Bio je u šortsu, polugo. Bilo je leto.

Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.