Ivan Lovrenović: Ovo je moja lista 8 najboljih romana

Velike priče i Nedeljnik, uz pomoć više od 200 pozvanih stručnjaka, pokreću izbor za 100 najboljih romana napisanih na jezicima našeg govornog područja, svesni svih dilema koje takva „top-lista“ može da donese, i duboko ubeđeni da će doneti mnogo toga dobrog. Više o izboru pročitajte OVDE.

Pojedinačne liste ćemo svakodnevno, celog leta, objavljivati na Velikim pričama. Kako su drugi glasali pogledajte OVDE.

***

Ivan Lovrenović (1943, Zagreb) je pisac, esejista, publicista i urednik. Radio je kao profesor književnosti, a zatim kao urednik časopisa Odjek i izdavačkih kuća Veselin Masleša i Svjetlost u Sarajevu. Bio je saradnik brojnih regionalnih medija poput Feral Tribunea i urednik važnih kulturnih i društvenih publikacija.

Prozu, eseje, novinske članke i komentare objavljuje od 1970. godine, a njegova dela prevedena su na brojne jezike. Bio je među osnivačima bosanskohercegovačkog PEN centra i pokretač i urednik više časopisa i književnih edicija. Među njegovim knjigama su Liber memorabilium, Putovanje Ivana Frane Jukića, Katakombe u Varcaru, Unutarnja zemlja, Bosanski Hrvati, Ex tenebris i Sedam dana po Bosni.

Ovo je njegov izbor:

***

Gombrowicz piše o „nečitkim i nečitanim knjigama koje su ipak ostavile na stoljeću svoj trag i postale slavne“, ali čije je on čitanje morao prekidati jer ga je „previše gnjavilo“. Primjer mu je, ni manje ni više, nego – Kafkin Proces. Te završava: „Jednom će se razjasniti iz kakvog se to nakaznog braka stvaraoca sa primaocima rađaju djela lišena umjetničkog seksepila.“ Objašnjenje kriterija kojim razvrstava knjige na one s umjetničkim seksepilom i one bez njega, od Gombrowicza ne treba tražiti. On je sam svoj kriterij. Ali mora se priznati da nekog vraga ima u tim njegovim kapricioznim primjedbama. Ličnim, svakako, drukčije ne može biti.

S time na umu, evo „mojih“ osam romana, uz napomenu da sam zaobišao knjige živih autora. Mnoge od tih knjiga, naime, nisam čitao, pa se bojim ogriješiti dušu. Dva mjesta ostala su mi prazna. Namjenjujem ih dvjema knjigama koje nisu romani u strogom smislu, iako bi to mogle postati uz zericu književnoteorijske sofisterije: magična Bašta sljezove boje Branka Ćopića i kapitalni Konclogor na Savi Ilije Jakovljevića. 

Izbor: Ivan Lovrenović

Osam romana

1

Prokleta avlija

Ivo Andrić, 1954.

2

Zimsko ljetovanje

Vladan Desnica, 1950.

3

Travnička hronika

Ivo Andrić, 1945.

4

Vrata od utrobe

Mirko Kovač, 1978.

5

Banket u Blitvi

Miroslav Krleža, 1938.

6

Kiklop

Ranko Marinković, 1965.

7

Ponornica

Skender Kulenović, 1977.

8

Orden

Stjepan Čuić, 1981.