Šesti deo ekskluzivnog istorijskog feljtona na Velikim pričama. Svi objavljeni delovi feljtona biće dostupni OVDE.
***
Kada je rimski “Tempo” 11. avgusta 1954. godine objavio vest o političkom sporazumu bivšeg predsednika jugoslovenske vlade dr Milana Stojadinovića i poglavnika ustaške NDH dr Ante Pavelića, bila je to najveća posleratna senzacija kako za hrvatsku i srpsku emigraciju, tako i za komunističke vlasti u zemlji i agente Udbe, koji su nekoliko godina sa Stojadinovićem sarađivali protiv Pavelića.
“Iz Buenos Ajresa stigla je vest o izmirenju dvojice ljutih neprijatelja pre i posle Drugog svetskog rata. U prisustvu najbližih saradnika, bivši lideri obavezali su se da priznaju buduće samoopredeljenje hrvatskog i srpskog naroda kada bude srušena Titova Jugoslavija, te će zajednički da rade na stvaranju nezavisne države Srbije i nezavisne države Hrvatske…”, pisala je italijanska štampa.
Mesec dana kasnije svaku nevericu raspršio je tekst u argentinskom “Hogaru”: “Prava balkanska bomba eksplodirala je u srcu argentinske prestonice. Neupućeni u balkanske prilike ne mogu na pravi način da ocene značaj ovog događaja bez znanja o stepenu netrpeljivosti među narodima na balkanskim prostorima, a prvo mesto u tom rasponu mržnje zauzimaju Srbi i Hrvati…”
Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate
Već imate nalog? Ulogujte se