I srpski jezik je krenuo stranputicom

U Srbiji se masovno počelo govoriti (i pisati) vernakularom – koji sam za potrebe novog romana nazvao crkvenoruskoslovenski jidiš – pompezno-otužnim narečjem "bremenitim" seljačkom metafizikom "v(j)ekovnih ognjišta", "mnogostradalnosti" i "nepobedivosti", "pravde", "nepravde", "jasnovidaca" i "crvenih linija"

Od tuđmanolekta do kaj-ča-što

Hrvatski se jezični nacionalizam domislio spasonosnom džokeru, rješenju koje uvijek vadi kad se nakupe frustracije. Nema veze, napisat ćemo zakon. Zakon o jeziku. Hrvatskom jeziku, naravno. Jednom kad budemo imali taj zakon, svi će problemi biti riješeni i vratit ćemo se u stanje djevičanske čistoće kojem žudimo