Stari kontinent ipak nije za bacanje

Potpisivanjem dva sporazuma o slobodnoj trgovini Evropska unija se vraća na svetsku scenu i pozicionira kao poželjan partner u globalnoj ekonomiji. Sporazumima sa Merkosurom i Indijom (ranije sa Kanadom i Japanom) oživljava se globalizacija koju američki predsednik pokušava da ugasi

Šta se zaista promenilo u odnosu Kine i SAD?

Kineska strategija dužničke zamke i američka strategija sankcija pokazuju koliko je savremeni poredak daleko od stabilnog. Kada se tome dodaju strategije srednjih sila, od EU koja oblikuje pravila zelene tranzicije do Indije koja koristi popuste na rusku naftu, slika postaje još složenija

Nova etapa sukoba Kine i SAD će biti duga i neizvesna

Svet se polako, ali neizbežno, kreće ka dve odvojene ekonomsko-tehnološke sfere: jedna predvođena Amerikom i njenim saveznicima, a druga Kinom i njenim partnerima. U tom nadmetanju, nijedna strana ne može da računa na brzu i potpunu pobedu. Umesto toga, ono što sledi jeste dugoročan, kompleksan proces u kojem će savremene tehnologije, pristup kritičnim mineralima i kapaciteti njihove prerade biti ključni simboli nove globalne podele moći

Nojeva barka globalizma

Iako se u poslednjih pet decenija očekivani životni vek povećao za 14 godina, globalni bruto domaći proizvod (BDP) udvostručio a mobilni telefon stekao veću računsku moć od najmoćnijeg računara iz 70-ih godina prošlog veka, trenutni svetski ekonomski poredak izneverava ljude kojima bi trebalo da služi

Nemoguće geopolitičko trojstvo

Od početka ove decenije kolektivni Zapad istovremeno pokušava da vodi tri nespojive politike: Kina je zla, klimatske promene će nas ubiti... a i Rusija je zla. To je siguran put u krizu